NERVEZNA VLAST PRED STUDENTSKIM TALASOM: VUČIĆEVA MATRIKSA KOPIRANJA PROTESTA I PRIJETNJE SILOM
Srbiju posljednjih mjeseci potresa talas studentskih protesta, kakav nije viđen od devedesetih godina. Mladi širom zemlje, okupljeni oko jasnih i konkretnih zahtjeva za slobodu, dostojanstvo i osnovna građanska prava, ne posustaju uprkos sve otvorenijim prijetnjama vlasti. Predsjednik Aleksandar Vučić, koji je deceniju gradio imidž vladara bez alternative, sada se suočava s buntom generacije koju ne razumije i čije ciljeve ni pod kojim uslovima ne prihvata.
U maniru koji je već viđen kada je dolazio na vlast, Vučić pokušava da studentski protest preuzme, imitira i uguši. Taktika je jasna: gdje studenti organizuju miting, vlast šalje kontramiting; gdje mladi pješače za dostojanstvo, režim povlači Srbe s Kosova na svoje marševe. Dok studenti pjevaju „Vostani Serbije“ i traže odgovornost institucija, vlast nudi patriotski kič i Baju Malog Knindžu.
Naprednjačka mašinerija, poznata po medijskoj propagandi i kontroli institucija, sada u arenu uvodi nove igrače, među kojima je i Dejan Vuk Stanković, novoimenovani ministar prosvjete. Nekada profesor koji se nije libio da studentske zahtjeve nazove nelegitimnim, a blokade fakulteta ospori, sada ima zadatak da akademsku pobunu stavi pod institucionalnu kontrolu. Njegovo imenovanje simboličan je potez vlasti koja šalje poruku: nema dijaloga, slijedi represija.
Vučićeva vlada, predvođena doktorom Đurom Macutom, formirana je s jasnim ciljem — očuvanje statusa quo i pacifikacija pobune. Kabinet od čak 30 ministara, od kojih većina dolazi iz krugova bliskih predsjedniku, više liči na vojsku poslušnika nego na administraciju sposobnu da vodi zemlju iz duboke krize. Profesionalizam se ovdje, kao i ranije, mjeri isključivo po stepenu lojalnosti vođi.
Srbija je danas zemlja duboko podijeljenih paralelnih realnosti. Na jednoj strani, hiljade mladih koji iskreno žele ostati u Srbiji i boriti se za normalan život. Na drugoj — vlast opsjednuta maksimalističkom kontrolom, okružena batinašima pod kapuljačama i medijskim poslušnicima. Studenti i njihovi zahtjevi predstavljaju prijetnju sistemu koji opstaje na strahu, apstinenciji i režiranoj političkoj apatiji.
No, situacija po režim sve je nepovoljnija. Na političkoj sceni pojavljuju se pukotine — prvi među njima je koalicioni partner SNS-a Mićo Alibijanić, koji se otvoreno suprotstavio stranačkoj stezi. U Briselu i evropskim prijestolnicama sve je više nelagode. Ursula von der Leyen, nekadašnja Vučićeva pokroviteljka, mogla bi uskoro odustati od šampiona „stabilokratije“ na Balkanu. Jer Srbija više nije onaj dekorativni partner iz evropskih izvještaja — postala je žarište političke i društvene krize.
U takvoj atmosferi, vlast se grčevito bori da sačuva okvir u kojem bi mogla organizovati izbore po svojim pravilima i ponovo izvući pobjedu, bez stvarnih promjena izbornog sistema i kontrole korupcije. Ali talas studentskog otpora ima potencijal da preraste u ozbiljan politički pokret, koji bi mogao okupiti sve nezadovoljne slojeve društva i postati jezgro istinskog građanskog otpora.
Studenti su već rekli — gotovo je kad oni kažu da je gotovo. I taj trenutak, čini se, sve je bliži. Jer nije ovo samo sukob vlasti i mladih. Ovo je sukob dva svijeta: jednog što ide unazad i drugog što uporno pokušava da krene naprijed.
