Predsjednik HDZ-a i HNS-a BiH, Dragan Čović rekao je danas u Ljubuškom da su politički predstavnici i danas u Sarajevu gdje vode razgovore o Izbornom zakonu, Zakonu o sudovima i Zakonu o sukobu interesa, a najavio je i moguću hitnu sjednicu Doma naroda PSBiH do petka, kako bi se izglasao Zakon o sprečavanju pranja novca koji je u završnoj fazi.
„Ne bih volio razmišljati što bi se moglo dogoditi ako ne završimo ovaj posao koji smo obećali, jer ako to ne uradimo može nastati puno problema krajem marta s funkcioniranjem vlasti u BiH“, opet je zaprijetio Čović.
Dakle, Čović već najavljuje blokade ukoliko se ne realizuje dogovor iz Laktaša.
Ništa ne mijenjamo u Izbornom zakonu, samo u jednom konceptu naglašavamo, ako bi neko drugi opet požurio Hrvatima izabrati predstavnike, da to ne radi. To je to odvraćanje. Pa pogledajte reakcije, kao da radimo nešto veliko. To je simbolična izmjena u jednom članku, a neki to odmah zovu trećim entitetom – istaknuo je Čović.
Zašto legitimno predstavljanje Hrvata u Predsjedništvu BiH nije simbolična izmjena, već pretpostavka za uspostavljanje trećeg entiteta?
Božo Ljubić, predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora, je objašnjavao treći entitet na slijedeći način: „Kako bih odgovorio na ovo pitanje, nužno je podsjetiti na činjenicu da se BiH najsažetije može opisati daytonskom formulom 3-2-1: tri konstitutivna naroda, dva entiteta i jedna država. Alija Izetbegović, tadašnji bošnjački član Predsjedništva BiH, 1998. godine pitao je Ustavni sud BiH što je izvornije, primarnije u BiH, entiteti ili konstitutivni narodi. Odlukom U-5/98 iz 2000. godine Ustavni sud jasno je potvrdio činjenicu da je konstitutivnost triju naroda temeljno, odnosno natkrovljujuće načelo Ustava BiH, a time i cijelog Daytonskog mirovnog sporazuma. To znači da su prava konstitutivnih naroda izvornija i važnija od prava entiteta. Entiteti su posljedica ili izraz prava svakog od triju konstitutivnih naroda na određeni oblik i stupanj institucionalne i teritorijalne autonomije. Tako je izvornim Daytonom Republika Srpska bila izraz konstitutivnih prava Srba, a Federacija BiH konstitutivnih prava Bošnjaka i Hrvata. Sukladno spomenutoj odluci Ustavnog suda, legitimno je da BiH ima dva, tri ili pet entiteta, kao što je legitimno i da ne bude ni jedan, ako se legitimni politički predstavnici triju konstitutivnih naroda s time slože. Dakle, „treći entitet“ je sasvim u duhu Daytona, on ne predstavlja kršenje temeljnog načela Ustava BiH i sporazuma u Daytonu. U normalnim okolnostima za njegovu uspostavu potrebna je suglasnost političkih predstavnika triju konstitutivnih naroda. Ali u slučaju grubog kršenja konstitutivnih prava jednog naroda, taj narod ima pravo zahtijevati novu formu zaštite vlastitog prava na određeni oblik autonomije i samouprave. Ako Bošnjaci preuzmu potpunu institucionalnu i političku kontrolu nad izvorno zajedničkim, bošnjačko-hrvatskim entitetom FBiH, nastalim u okviru Washingtonskog sporazuma, onda Hrvati imaju pravo pozvati se na načelo međunarodnog prava status quo ante – stanje prije potpisivanja sporazuma – i temeljem toga tražiti potpisivanje novog sporazuma s većim stupnjem zaštite konstitutivnih prava nego što je to bilo u izvornom sporazumu. Stoga će zahtjev za „trećim entitetom“ biti nužna posljedica procesa dekonstituiranja Hrvata u BiH, ako se taj proces ne zaustavi i stvari vrate u zakonske, ustavne i daytonske okvire. Otuda i sedmi zaključak Deklaracije HNS BiH koji kaže: „Ako se i dalje nastavi s procesom dekonstituiranja hrvatskog naroda, HNS će pokrenuti sve pravne procedure i političke korake za novu institucionalnu i teritorijalnu organizaciju BiH na načelima federalizma i konsocijacijske demokracije, kojom će se osigurati potpuna ustavna jednakopravnost sva tri konstitutivna naroda u BiH.“ Znači, u igri su dvije opcije, ili će Hrvati u BiH imati pravo na legitimno predstavljanje i udio u vlasti u okviru zajedničkih institucija na razini države i entiteta, ili će tražiti novi administrativno-teritorijalni ustroj koji će im omogućiti jednakopravnost s Bošnjacima i Srbima. Da imamo Izborni zakon koji Hrvatima u BiH osigurava izbor legitimnih političkih predstavnika u ona tijela vlasti i institucije koje su Ustav BiH i Daytonski mirovni sporazum jasno i nedvosmisleno namijenili predstavljanju Hrvata kao jednog od triju konstitutivnih naroda, priča o „trećem entitetu“ bila bi suvišna i neprovediva.“
Dakle, ili ćete nam obezbjediti legitimno predstavljanje ili ćemo mi formirati treći entitet. I pod ucjenama, bh. političari prihvataju legitimno predstavljanje u BiH da Hrvati ne bi zahtjevali treći entitet, a zapravo je legitimno predstavljanje Hrvata u Predsjedništvu BiH jedna od pretpostavki za formiranje trećeg entiteta.
Podsjetimo, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) pozivala je na osiguranje ravnopravnosti hrvatskog naroda kroz formiranje trećeg entiteta u BiH.
U dokumentu, u kojem su navedeni uvjeti za ulazak BiH u EU, traže i "prava koja iz toga proizlaze, ravnopravnost hrvatskog jezika i slobodu djelovanja hrvatskih medija i kulturnih institucija".
Dokument je poslan predsjedniku Hrvatske Zoranu Milanoviću, predsjedniku Hrvatskog sabora Gordanu Jandrokoviću i predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću.
Kako navode, Hrvati u BiH se "trenutno suočavaju s najvećim izazovom u BiH kroz dvije nepomirljive politike, srpsku secesionističku i bošnjačku unitarističku". "Treba im osigurati suvremene mehanizme zaštite vitalnih interesa, a pod svaku cijenu izbor hrvatskog člana Predsjedništva BiH i izbor članova u Predstavnički dom i Dom naroda, kako Parlamentarne skupštine BiH, tako i Parlamenta Federacije BiH. Bez toga, kao podanike ih se prisiljava da napuštaju vjekovna obitavališta na povijesnom hrvatskom etničkom prostoru", navodi se u ovom dokumentu HAZU-a.
Dakle, da li je izmjena Izbornog zakona BiH simbolična izmjena? Nije. Zašto nije? Zato što HAZU kaže da nije.
Podsjetiti ćemo kako je Čović govorio 2015. godine: „Mislim da bi se država dala napraviti, samo je pitanje je li to realno, s četiri-pet multietničkih regiona, koji bi imali instrumente izvršne, zakonodavne i pravosudne vlasti, ali isto tako da obuhvata određene teritorije, kako bi se izbjeglo da nam se u narednih deset godina čitava država preseli u Sarajevo“.
