Ljudi koriste društvene mreže iz raznih razloga, od druženja i zabave do izražavanja sebe i traženja emocionalne podrške. Pa ipak, većina korisnika interneta su tihi posmatrači koji rijetko dijele svoje misli.
S druge strane, postoji mala, ali izuzetno glasna grupa koja objavljuje opširno, ne bojeći se izreći "teške istine" od kojih drugi izbjegavaju.
Pravilo 90-9-1: Ko zapravo kreira sadržaj?
Još 2006. godine, Jakob Nielsen, stručnjak za upotrebljivost weba, primijetio je obrazac ponašanja u online zajednicama i opisao ga kao pravilo 90-9-1. Prema njegovim riječima, 90% korisnika su "skriveni posmatrači" koji samo konzumiraju sadržaj, 9% povremeno doprinosi, dok samo 1% korisnika kreira veliku većinu objava. Upravo ta mala grupa aktivnih korisnika osjeća se dovoljno ugodno da podijeli svoje misli, a jedan od razloga za to je osjećaj moralne hrabrosti koji pruža online anonimnost.
Zašto uopšte bilo šta objavljujemo?
Psiholozi predlažu da ljudi dijele svoja uvjerenja i iskustva online kako bi se povezali s drugima. Budući da smo programirani za druženje, društveni mediji služe kao platforma za pronalaženje istomišljenika. Objavljivanje postaje način održavanja veza i stvaranja osjećaja zajedništva. Za neke su društveni mediji i kreativni izlaz. Dijeljenje talenata i strasti može biti oslobađajuće, smanjiti stres i negativne emocije te poticati lični rast i samopouzdanje.
Objavljivanje u isto vrijeme može poslužiti kao bijeg od stvarnosti, nudeći predah od svakodnevnih problema. U teškim vremenima, ljudi se okreću online zajednicama za emocionalnu podršku. Pisanje o svojim borbama može pomoći u ublažavanju tereta i sticanju saosjećanja, što smanjuje osjećaje usamljenosti. Naravno, postoje i oni koji jednostavno traže potvrdu i pažnju. Lajkovi, komentari i dijeljenja mogu pružiti osjećaj zahvalnosti i priznanja u društvu gdje se uspjeh često povezuje s prisustvom na društvenim mrežama.
Mlađe generacije objavljuju više
Mlađi korisnici se uglavnom osjećaju ugodnije dijeleći svoja mišljenja. Jedna studija je pokazala da 55% mladih redovno objavljuje svoje stavove, a 71% njih se osjeća sigurnije nego ikad kada govori o temama koje ih zanimaju. Zanimljivo je da kažu da ih najviše ohrabruje vidjeti kako drugi dijele njihova mišljenja (78%). Međutim, postoji i druga strana medalje. Više od polovine mladih priznaje da oklijeva s objavljivanjem iz straha od širenja dezinformacija, dok trećina brine da bi se njihove objave mogle iskoristiti protiv njih u budućnosti.
Psihologija tihih posmatrača
Nielsenovo pravilo se i dalje čini primjenjivim gotovo 20 godina kasnije. Većina i dalje preferira biti pasivni korisnici, što nudi zanimljiv uvid u ljudsku psihologiju. Stručnjaci ističu da su tihi posmatrači često ljudi s visokom samosviješću - paze kako se predstavljaju i izbjegavaju objave koje bi mogle biti pogrešno protumačene. Vjerovatnije je da su introvertni, što znači da energiju crpe iz posmatranja i razmišljanja, a ne iz aktivnog učešća. Njihova tišina može biti i odbrambeni mehanizam kojim se štite od potencijalnog odbacivanja ili nerazumijevanja. U konačnici, oni preferiraju analizirati sadržaj i formirati vlastita mišljenja, a njihova sreća ne zavisi od odobravanja drugih.
