Dokument pod nazivom “Smjernice ekonomske i fiskalne politike FBiH za period 2027–2029. godina”, koji je Vlada Federacije BiH usvojila u kratkom roku, na prvi pogled djeluje uredno i optimistično.
U njemu dominira savremena političko-ekonomska terminologija poput “zelene tranzicije”, “digitalne transformacije”, “inkluzivnog rasta” i “evropskih integracija”. Ipak, kada se taj birokratski optimizam uporedi sa stvarnim stanjem javnih finansija, dobija se slika koja više podsjeća na političku fikciju nego na realan plan.
Nedavno zaduženje Vlade FBiH na Londonskoj berzi u iznosu od 800 miliona eura (što zajedno s kamatama dostiže gotovo dvije milijarde konvertibilnih maraka koje će biti vraćene iz javnih sredstava) otvara brojna pitanja o održivosti ovakvog finansijskog modela. Problem, prema kritikama, nije samo u visini duga nego i u načinu na koji se on predstavlja javnosti, kao uspjeh i potvrda ekonomske stabilnosti, navodi Stav.
Međutim, uzimanje skupog komercijalnog kredita za pokrivanje budžetskih potreba ne može se tretirati kao uspjeh, već kao znak fiskalnog pritiska i ograničenog prostora za finansiranje iz redovnih prihoda.
Predizborna logika i održavanje socijalnog mira
Kritičari tvrde da ovakav potez ima i političku pozadinu, jer se poklapa s periodom pred izbore. Održavanje likvidnosti, najave socijalnih davanja i privremeno zatvaranje budžetskih rupa često se posmatraju kao dio šire strategije kratkoročnog stabiliziranja društvenog raspoloženja. Na taj način se stvara privremeni osjećaj finansijske sigurnosti, dok se dugoročne obaveze odgađaju za naredne političke cikluse.
Reakcije i upozorenja međunarodnih institucija
Da zabrinutost nije ograničena samo na domaću političku scenu, pokazuju i procjene međunarodnih finansijskih institucija, uključujući Standard & Poor’s. Dok zvanični dokumenti govore o “fiskalnoj održivosti”, analize ovih institucija ukazuju na rizike u budućem periodu, posebno kada je riječ o konsolidaciji budžeta 2027. i 2028. godine.
Takve procjene sugerišu da će buduće vlasti imati znatno sužen prostor za upravljanje javnim finansijama.
Struktura potrošnje i pitanje namjene sredstava
Iako se zaduženja formalno pravdaju infrastrukturnim i razvojnim projektima, dio sredstava u praksi završava i u pokrivanju tekućih budžetskih rashoda. To znači da se novi dug ne koristi isključivo za razvojne investicije, već i za održavanje postojećeg sistema potrošnje, što dodatno povećava ukupno fiskalno opterećenje. Zaduženje na međunarodnom tržištu kapitala nosi posljedice koje se ne vide odmah, ali dolaze kasnije.
Građani će, kroz buduće budžete, snositi teret otplate duga. Kada obaveze dospiju 2027. i 2028. godine, postat će jasnije da se politički najavljeni “inkluzivni rast” može pretvoriti u dug koji zajednički vraćaju svi poreski obveznici.
