Umjesto da omogući efikasnu i transparentnu nabavku roba i usluga, važeći Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine u pojedinim slučajevima dovodi do potpuno suprotnog rezultata. Zbog strogih formalnih pravila poništavaju se cijeli postupci, čak i kada postoji uredna, prihvatljiva i konkurentna ponuda, dok javne institucije ostaju bez roba i usluga neophodnih za nesmetano funkcionisanje.
Jedan od posljednjih slučajeva iz Kantona Sarajevo pokazuje koliko ovakva zakonska rješenja mogu biti nelogična i štetna za javni interes.
Prihvatljiva ponuda nije bila dovoljna
U postupku nabavke tehničkog potrošnog materijala za održavanje objekata, procijenjene vrijednosti 80.000 KM bez PDV-a, zaprimljene su dvije ponude.
Nakon pregleda dokumentacije, komisija je utvrdila da jedna ponuda ispunjava sve uslove propisane tenderskom dokumentacijom. Druga je odbačena zbog formalnog nedostatka – ponuđač nije dostavio potpisan i ovjeren nacrt okvirnog sporazuma koji je bio sastavni dio dokumentacije.
Time je u postupku ostao samo jedan prihvatljiv ponuđač.
Zakon traži više ponuđača
Iako je jedna ponuda bila u potpunosti prihvatljiva, postupak nije mogao biti okončan izborom ponuđača.
Razlog je činjenica da je javna nabavka bila planirana kroz okvirni sporazum s više dobavljača. Važeći zakon za takve postupke propisuje minimalan broj prihvatljivih ponuđača, pa u situaciji kada taj broj nije ostvaren ugovorni organ nema drugu mogućnost osim poništavanja cijelog postupka.
Praktično, iako postoji kompanija koja ispunjava sve tehničke, finansijske i administrativne uslove, ugovor se ne može zaključiti.
Posebno je značajno da se radi o ponovljenom postupku javne nabavke, što dodatno produžava vrijeme potrebno za nabavku potrebnog materijala.
Gubitnici su svi učesnici
Posljedice ovakvih zakonskih odredbi osjećaju svi učesnici u postupku.
Kompanija koja je pripremila kompletnu ponudu i ispunila sve zahtjeve ostaje bez ugovora zbog propusta drugog ponuđača.
S druge strane, ugovorni organ mora ponovo pokretati kompletnu proceduru, što podrazumijeva izradu nove tenderske dokumentacije, objavu obavještenja, provođenje rokova za dostavljanje ponuda, evaluaciju i donošenje novih odluka.
Takav proces zahtijeva dodatno vrijeme, angažman zaposlenih i nove administrativne troškove, dok javna ustanova ostaje bez robe koja joj je potrebna za redovno poslovanje.
Forma ispred javnog interesa
Posebnu dilemu otvara činjenica da odbacivanje jedne ponude nije bilo posljedica neispunjavanja tehničkih uslova, previsoke cijene ili nedostatka kapaciteta za izvršenje ugovora.
Razlog je bio isključivo administrativni propust – izostanak potpisanog i ovjerenog nacrta okvirnog sporazuma.
Pravnici ističu da je poštivanje procedura nužno kako bi se osigurali transparentnost i jednak tretman svih ponuđača. Međutim, ovakvi slučajevi otvaraju pitanje da li je opravdano da formalni nedostatak jednog učesnika automatski dovede do propasti cijelog postupka u kojem postoji druga potpuno ispravna ponuda.
Time administrativna forma postaje važnija od osnovnog cilja javne nabavke – pravovremene i efikasne nabavke roba i usluga.
Sve više birokratije
Privredni subjekti godinama upozoravaju da postupci javnih nabavki podrazumijevaju obimnu dokumentaciju i veliki broj formalnih zahtjeva.
Kompanije koje učestvuju na velikom broju tendera izložene su stalnom riziku da zbog jednog administrativnog propusta budu eliminisane iz postupka, bez obzira na kvalitet ponude ili ponuđenu cijenu.
Istovremeno, ugovorni organi često nemaju mogućnost da kroz fleksibilnije tumačenje zakona zaštite javni interes, već su obavezni postupati isključivo prema propisanim odredbama.
Takva praksa povećava broj poništenih tendera, produžava trajanje nabavki i obeshrabruje privredne subjekte da učestvuju u postupcima javnih nabavki.
Potrebne izmjene zakona
Ovakvi primjeri sve češće pokreću pitanje potrebe izmjena Zakona o javnim nabavkama.
Stručnjaci smatraju da transparentnost i ravnopravan tretman ponuđača moraju ostati osnovni principi sistema, ali da istovremeno treba omogućiti rješenja koja neće dovoditi do poništavanja cijelih postupaka kada postoji uredna i prihvatljiva ponuda koja može zadovoljiti potrebe ugovornog organa.
Cilj javnih nabavki nije administracija radi administracije, već efikasno trošenje javnog novca i pravovremeno osiguravanje roba, usluga i radova za građane.
Dok god formalni propusti budu imali prednost nad suštinom postupka, javne institucije će se suočavati s odgođenim nabavkama, privreda s dodatnim troškovima, a građani s posljedicama neefikasnog sistema koji bi upravo njima trebao služiti.
