U izuzetno opasnoj zakonodavnoj promjeni koja se odvija tiho, daleko od buke javne debate, američki Kongres se zalaže za gotovo potpunu integraciju između američke i izraelske vojske, zaobilazeći time sve tradicionalne modele obrambene saradnje koji su decenijama upravljali odnosima između dvije zemlje.
Zakon o nacionalnoj odbrani za fiskalnu 2027. godinu, koji je nedavno usvojio Predstavnički dom, utjelovljuje ovaj trend kroz Član 224, pod nazivom "Inicijativa za saradnju Sjedinjenih Američkih Država i Izraela u oblasti odbrambene tehnologije", u potezu koji bi fundamentalno prekinuo mehanizme vojne pomoći koji su, nakon što se uzmu u obzir stope inflacije, premašili 200 milijardi dolara od osnivanja Izraela 1948. godine.
Od pomoći do institucionalne integracije
Prema Responsible Statecraftu, ovaj put se ne radi o dodatnom paketu finansiranja ili novom sporazumu o naoružanju, već o fundamentalnom restrukturiranju prirode odbrambenog partnerstva. Član 224 utvrđuje pravila za bilateralna istraživanja i razvoj, zajedničku proizvodnju, recipročne sporazume o licenciranju i integrisane industrijske projekte koji se protežu na praktično sva područja kritične odbrambene tehnologije.
Dok se prethodna saradnja fokusirala na sisteme protivraketne odbrane, novi tekst širom otvara vrata vještačkoj inteligenciji, kvantnom računarstvu, autonomnim sistemima, usmjerenoj energiji, sajber-sigurnosti i biotehnologiji.
Još opasnije je to što uključuje klauzule koje se odnose na "integraciju mreže" i "spajanje podataka", što praktično znači da će američke vojne informacije postati dostupne izraelskoj vojsci, što predstavlja očigledno kršenje principa informacionog suvereniteta.
Očit jaz između elita i ulice
Posljedice ove integracije nisu ograničene samo na tehničke i vojne aspekte, već se protežu i na stvaranje dubokog raskola u jednačini političkog utjecaja unutar samih Sjedinjenih Država.
Proširivanjem uspostavljanja zajedničkih proizvodnih pogona na američkom tlu, slično onome što se dogodilo u državama Mississippi i Arkansas, izraelska vlada dobija dodatne alate utjecaja koji daleko prevazilaze tradicionalne lobističke grupe i mreže društvenih medija.
Radna mjesta stvorena u određenim izbornim jedinicama brzo se pretvaraju u tvrdokorne političke lojalnosti koje je teško prodrijeti, čineći cijeli američki politički sistem ranjivijim na hirove vlade koja, kako činjenice pokazuju, ne oklijeva da uvuče Washington u kaljuže Bliskog istoka.
Ovaj scenario postaje još alarmantniji kada se posmatra u kontekstu ogromnog jaza između raspoloženja američkog javnog mnjenja i izbora stranačkih elita.
Istraživanje Instituta za svjetske poslove istražilo je američki način razmišljanja o naoružavanju Izraela, te je pokazalo da 16% podržava nastavak snabdijevanja oružjem bez ograničenja, dok 38% želi potpuno prestati s naoružavanjem, a dodatnih 24% zahtijeva da se to poveže s načinom na koji se to oružje koristi.
Ove brojke ne odražavaju puku prolaznu fazu, već strukturnu promjenu u svijesti američkih birača koju lideri obje stranke izgleda još nisu spremni shvatiti.
U tom kontekstu, upozorenje koje su izdali istraživači sa Quincy Instituta za strateške studije dobija na posebnom značaju. Prelazak sa modela pomoći koji je podložan godišnjem javnom glasanju na model vojne integracije sa netransparentnim mehanizmima nabavke stvorio bi dublji i manje transparentan odbrambeni odnos, gdje je nadzor ograničen, a granice političke odgovornosti narušene.
Ovo se dešava u vrijeme kada se izraelska vojska optužuje za korištenje američkog oružja u napadima koji krše međunarodno humanitarno pravo, i u trenutku kada su glasovi unutar obje stranke - od senatora Chrisa Van Hollena do zastupnika Thomasa Massieja - počeli osuđivati automatsku, bezuvjetnu podršku Izraelu i destruktivni utjecaj izraelskog lobija.
