Zašto eskalacija s Iranom brine Tursku? Teška jednačina za Tursku

Sukob s Iranom i kurdski faktor: teška jednačina za Tursku...

Događaji na Bliskom istoku stavljaju Tursku u jednu od najopasnijih strateških pozicija posljednjih godina. Ankara se nalazi u delikatnoj ravnoteži između dvije krize koje bi mogle direktno uticati na nju: eskalacija sukoba između Izraela i Irana i rastuća uloga kurdskih faktora u ovoj konfrontaciji.

Najnoviji incident jasno pokazuje ovaj rizik. Tursko Ministarstvo odbrane objavilo je da su balističku raketu koju je lansirao Iran, a koja je prošla kroz irački i sirijski zračni prostor i kretala se prema turskom zračnom prostoru, presreli NATO-ovi sistemi protivvazdušne odbrane u istočnom Mediteranu. Nije bilo žrtava, a fragmenti municije pali su u regiju Dörtyol u provinciji Hatay.

Međutim, sama činjenica da je takva raketa prošla blizu turske teritorije pokazuje koliko je krhka pozicija Ankare. Iako su turske vlasti izjavile da zadržavaju pravo da odgovore na bilo kakvu neprijateljsku akciju, putanja rakete je izazvala pitanja. Neke analize sugeriraju da je meta možda bio Kipar, a ne Turska, iako to još uvijek nije zvanično potvrđeno.

Ali izazov za Tursku nije samo povezan s vojnim rizikom od eskalacije između Irana i Izraela. Paralelni razvoj događaja mogao bi biti još osjetljiviji za Ankaru: korištenje kurdskih faktora u strategiji protiv Teherana.

Dok SAD i Izrael nastavljaju napadati ciljeve u Iranu u okviru Operacije Epic Rage, izvještaji američkih medija poput Wall Street Journala i Axiosa sugeriraju da administracija Donalda Trumpa razmatra podršku milicijama unutar Irana. U tom kontekstu, američki predsjednik je također imao telefonske kontakte s liderima iračkog Kurdistana, Masoudom Barzanijem i Bafelom Talabanijem.

Istovremeno, pet glavnih kurdskih organizacija u Iranu nedavno je najavilo stvaranje zajedničke političke i vojne koalicije. Neki analitičari ovo ujedinjenje vide kao razvoj događaja koji bi se mogao povezati sa strategijom povećanja domaćeg pritiska na iranski režim.

Tu počinje velika zabrinutost za Tursku. Jačanje kurdskih pokreta u Iranu, posebno ako ih podrže SAD ili Izrael, moglo bi stvoriti domino efekat u regiji. Za Ankaru je najosjetljiviji scenario stvaranje ogromnog kurdskog prostora koji bi se protezao od Sirije do Irana, značajno mijenjajući stratešku ravnotežu na njenim granicama.

Zato se čini da se Turska danas nalazi u paradoksalnoj situaciji. S jedne strane, ne može otvoreno podržati Iran u njegovom sukobu s Izraelom i Zapadom. S druge strane, svaka strategija koja koristi kurdski faktor za slabljenje Teherana direktno utiče na njene sigurnosne interese.

U tom smislu, trenutna kriza nije samo sukob između Irana i Izraela. Ona stvara novu regionalnu realnost u kojoj Turska rizikuje da se nađe između dvije vatre: vojne eskalacije na Bliskom istoku i ponovnog pojavljivanja kurdskog pitanja na svojim granicama. Ako se ova dva događaja spoje, pritisak na Ankaru mogao bi postati mnogo veći nego što se danas čini.