Historija rijetko pruža jasne crno-bijele slike, jer se nijanse često isprepliću. Ipak, Narodnooslobodilački ustanak i izgradnja moderne državnosti Bosne i Hercegovine, utemeljeni na otporu fašističkoj okupaciji, trajno su zabilježeni na svijetloj strani povijesti.
U trenutku kada političke struje koje koketiraju s fašističkim idejama jačaju širom Evrope – od Marine Le Pen u Francuskoj do AfD-a u Njemačkoj – Bosna i Hercegovina ima moralnu obavezu da s posebnim ponosom njeguje svoje antifašističko naslijeđe. Vrijednosti slobode, pravde i solidarnosti, ugrađene u temelje ZAVNOBiH-a, danas su potrebnije nego ikad.
ZAVNOBiH je bio mnogo više od komunističkog projekta – bio je iskaz volje naroda Bosne i Hercegovine da, usred brutalne fašističke okupacije, po cijenu vlastitog života zaštite svoje komšije. Na tom historijskom skupu, u kojem su se rame uz rame našli svećenici, hafizi, intelektualci i radnici, ispisana je povijest zajedništva i patriotizma. To je bio trenutak kada su ljudi različitih vjera i ideologija stali na istu stranu u odbrani zemlje koju su voljeli.
Osim toga, ZAVNOBiH je održan u najmračnijim trenucima Drugog svjetskog rata, dok su četnici provodili masovne zločine nad Bošnjacima, a ustaški režim sijao smrt među Srbima, Jevrejima i Romima. Jasna poruka vijećnika ZAVNOBiH-a bila je da zločinci i izdajice nemaju mjesta među ljudima te da djela, a ne riječi, razdvajaju dobro od zla.
Održavanje ZAVNOBiH-a u Mrkonjić Gradu simbol je nesalomive hrabrosti bosanskohercegovačkog naroda. Probijajući se kroz okupiranu zemlju kako bi došli na zasjedanje, vijećnici su pokazali odlučnost koja je Bosnu i Hercegovinu učinila dijelom velike antifašističke koalicije – jednog od najvažnijih saveza u povijesti čovječanstva.
Današnji politički lideri Bosne i Hercegovine mogli bi pronaći inspiraciju u biografijama tih hrabrih ljudi. Njihova posvećenost višim ciljevima mogla bi poslužiti kao primjer kako upravljati državom u interesu svih njenih građana, a ne zarad uskogrudnih i ličnih ambicija.
Antifašistički temelji Bosne i Hercegovine, koji su poslužili i kao osnova za moderne međunarodne projekte poput Ujedinjenih nacija, čine je vječnom metom onih koji žale za porazom 1945. godine. Njena opstojnost je i dalje trn u oku sila mraka, baš kao što je bila tokom agresije od 1992. do 1995. godine.
Građani Bosne i Hercegovine danas moraju prepoznati da, baš kao i njihovi preci iz 1940-ih, jedino sami mogu izgraditi zemlju dostojnu svoje povijesti i svog imena. Ponos na Dan državnosti, 25. novembar, mora biti svakodnevni osjećaj, a ne samo povremeni podsjetnik na herojske korake ka slobodi.
