Bosna i Hercegovina i nakon gotovo trideset godina od završetka rata i uspostave složene političke strukture i dalje nema sustavnu i efikasnu kontrolu imovine nositelja javnih funkcija.
Iako su zakonski okviri djelomično postavljeni, njihova primjena na državnoj i entitetskoj razini ostaje simbolična, dok entitetske i kantonalne inicijative tek sporadično postižu mjerljive rezultate. Brčko Distrikt i Sarajevska županija spadaju među rijetke primjere gdje postoji jasna zakonska regulativa i provođenje sankcija, dok su Unsko-sanska i Tuzlanska županija tek započele primjenu sličnih mehanizama.
Europska unija već godinama snažno apelira na vlasti u Bosni i Hercegovini da osiguraju efikasan sistem kontrole imovine, prepoznajući ga kao ključan alat u borbi protiv korupcije i političke zloupotrebe. Ipak, zakonske inicijative na državnom i entitetskom nivou su rijetke i nedosljedne, dok postojeći zakoni rijetko proizvode stvarne rezultate. Primjerice, prema izvještajima iz prethodnih godina, više od 425 od 550 nositelja funkcija na državnom nivou dostavilo je imovinske kartone, ali sankcije prema onima koji to nisu učinili nisu pokrenute. U Republici Srpskoj od oko 4.000 obveznika, imovinske kartone je dostavilo tek 136 osoba, dok u Federaciji BiH pravila o sukobu interesa praktično nisu implementirana.
Ovaj sustav, ili njegov nedostatak, omogućava političarima da deklariraju imovinu po vlastitoj procjeni, često prikazujući tek djelić stvarnog bogatstva. „Sustav im omogućava da prijave što žele, a ono što prikažu često nije ni približno stvarnoj vrijednosti imovine koju posjeduju“, ističe jedan zastupnik u entitetskoj skupštini. Ovakav model ostavlja prostor za manipulaciju, zloupotrebu funkcije i jačanje političke moći kroz netransparentno bogatstvo.
Zakonske praznine i nedostatak provedbenih mehanizama predstavljaju dodatni problem. Iako izborni zakon predviđa obavezu dostavljanja imovinskih kartona, ne propisuje sankcije za nepoštivanje te obaveze, dok državna tijela nemaju ovlasti za nadzor. Rezultat je sustav koji u praksi ne funkcionira, dok jedini oblik stvarne kontrole dolazi iz inicijativa pojedinih kantonalnih i distriktskih organa vlasti.
Pozitivan primjer primjene zakona dolazi iz Brčko Distrikta, gdje je dopredsjednik kažnjen zbog neprijavljivanja imovine, pokazujući da je efikasna implementacija moguća kada postoji politička volja. Slični modeli u Sarajevu i Tuzli tek su u začetku, s ograničenim mogućnostima provođenja sankcija. Za uspostavu funkcionalnog sistema potrebno je jasno propisati procedure za prikupljanje dokaza, javnu objavu imovine, sankcije za davanje netočnih informacija i kontrolu nad provođenjem zakonodavstva na svim razinama vlasti.
Uz nedostatak pravosudnog kapaciteta i administrativne snage, politička volja ostaje ključni faktor stagnacije. Retrogradne vlasti često dobijaju ustupke međunarodnih aktera, umjesto da se insistira na stvarnoj reformi i implementaciji zakonodavstva. Bez jasno definiranih pravila i dosljednog provođenja, Bosna i Hercegovina ostaje u začaranom krugu deklarativne transparentnosti i stvarne netransparentnosti, čime se otežava borba protiv korupcije i jačanje vladavine prava.
Sveobuhvatan i funkcionalan sustav provjere imovine nije samo pitanje administrativne discipline, već temelj demokratske odgovornosti, povjerenja građana u institucije i smanjenja prostora za političke zloupotrebe. Tek kada se uspostave jasni standardi i osigura njihovo provođenje, Bosna i Hercegovina će moći govoriti o stvarnoj transparentnosti i funkcionalnoj kontroli nositelja javnih funkcija.
