Ako biste samo slušali Denisa Zvizdića i Nikolu Špirića, moglo bi vam se učiniti da se Bosna i Hercegovina nalazi u nekoj vrsti demokratske renesanse. Parlamentarni život, tvrde njih dvojica, nikad nije bio uspješniji. Međutim, kada se spustimo iz njihovog paralelnog univerzuma u stvarni svijet – zatičemo blokade, opstrukcije, ucjene i zakone koji nikada ne ugledaju svjetlo dana.
Zvizdićevi zakoni "na pola puta"
Predsjedavajući Predstavničkog doma PS BiH Denis Zvizdić (NiP) ovih je dana u više navrata ponosno govorio o zakonodavnim "uspjesima" doma kojim predsjedava. Nabrojao je usvojene zakone, predstavio ih kao dokaz napretka i poručio da institucije rade.
Ali, čak i ako zanemarimo činjenicu da mnogi od tih zakona nisu reformski, nisu provedbeni, niti su životno važni – svi ti zakoni, bez potvrde Doma naroda, ostaju mrtvo slovo na papiru. Što je Zvizdić kao politički veteran itekako svjestan.
To znači da je sav njegov "uspjeh" samo polovičan, privid rada u sistemu koji je, u suštini, duboko paraliziran. Bez odobrenja gornjeg doma, o kojem ovisi završna riječ, svi zakoni koje je naveo Zvizdić – ostaju taoci političkih igara u režiji SNSD-a i HDZ-a.
Špirićev paralelni svemir
S druge strane, Nikola Špirić (SNSD), predsjedavajući Doma naroda, tvrdi da je "prethodnih šest mjeseci bilo najuspješnije razdoblje" rada ovog doma. Njegov ključni dokaz? Ratifikacija međunarodnih sporazuma – koji se, po ustaljenom običaju, usvajaju jednoglasno i bez većih političkih lomova.
Ali iza te krhke fasade krije se gorka istina: Dom naroda je već mjesecima skoro pa potpuno blokiran. Špirić i Dragan Čović, njegov HDZ-ovski saborac u obstrukciji, naizmjenično ruše kvorum kako bi spriječili rasprave o zakonima koji bi mogli razotkriti ili oslabiti njihove političke pozicije.
Kao najbizarniji primjer ostaje slučaj kada je HDZ sam srušio kvorum u trenutku kada je na dnevni red stigao – ni manje ni više – njihov vlastiti prijedlog izmjena Izbornog zakona. Zašto? Jer su unaprijed znali da neće proći. A kad znate da ćete izgubiti – bolje je ne igrati.
Vulić: Majstorica političkog cinizma
Da sve ovo ne bi prošlo bez klasičnog SNSD-ovskog teatra apsurda, pobrinula se Sanja Vulić. Zastupnica u Predstavničkom domu i lojalna figura Milorada Dodika, odlučila je da napadne Zvizdića – tvrdeći da "brojke same po sebi ne znače ništa ako iza njih ne stoji stvarna promjena".
Ironično, upravo njen stranački kolega Špirić je odgovoran što ti zakoni nikada neće vidjeti promjenu, jer ih Dom naroda sistemski blokira. Vulićka iz pozicije stranke koja svakodnevno minira zakonodavni proces, sada postavlja pitanja o "zdravom razumu zakona", i to bez trunke samokritike.
To je kao da piroman drži lekciju o protivpožarnoj zaštiti – i još se zgražava što kuća gori.
Narod gleda, a politička elita slavi sebe
Bosna i Hercegovina se još jednom našla u šah-mat poziciji, ali vladajući uporno govore da je partija savršeno vođena. Svi hvale sebe, svi kritikuju druge – ali se ništa ne mijenja.
Građanima se nudi blijedi privid napretka, dok suština ostaje nepromijenjena: institucije ne funkcionišu, zakoni ne prolaze, reforme stoje, a politički akteri vrijeđaju inteligenciju javnosti iz dana u dan.
Zvizdić paradira brojkama koje ne znače ništa bez njihove implementacije. Špirić glumi produktivnost dok opstruira rad parlamenta. A Vulić, savršena slika SNSD-ovske logike, proziva druge za posljedice vlastitih poteza.
Kraj priče? Ne još, ali epilog je poznat
Kao i bezbroj puta do sada, građani BiH svjedoče još jednoj sezoni političke farse. A dok elita slavi uspjehe koji ne postoje, zemlja tone sve dublje u institucionalni haos i nepovjerenje.
BiH ne treba broj zakona na papiru. Treba sistem koji ih može donijeti, provesti i uskladiti s interesima građana, a ne lidera. Dok to ne dobijemo, sve ostalo je – politički marketing u službi samoodržanja onih koji su godinama taoci vlastitog licemjerja.
