Teško je osporiti činjenicu da je Turska postala relevantan akter na Balkanu i Bosni i Hercegovini nakon što je AKP sredinom 2000-ih iznijela ambicioznu vanjskopolitičku strategiju. Prije 2002. godine, Turska je bila sasvim marginalan faktor u regiji. Ipak, danas se radi o zemlji koja uživa ugled regionalne sile i koja se ozbiljno uzima u razmatranje u većini regionalnih pitanja. Turska ima stalnu poziciju u Vijeću za implementaciju mira (PIK), s toga je jedan od garantora mira u BiH.
Najviše vojske u misiji Althea
Njene vojne trupe su uz austrijske i mađarske najbrojnije u EUFOR-ovoj misiji Althea. Ova zemlja je uz Sjedinjene Američke Države jedna od najvećih donatora opreme za Oružane snage BiH. Veliki dio osoblja koji radi u Oružanim snagama redovno ide na obuku u tu zemlju. Što se tiče ekonomske dimenzije važno je napomenuti da prije 2002. godine, Turska nije bila ni među prvih deset najvećih investitora u našoj zemlji. Zadnjih godina, ta zemlja često je među prvih pet zemalja koje najviše investiraju u BiH. Danas Turska, kroz svoju javnu diplomatiju, jedna je od najagilnijih zemalja.
TIKA je agencija koja uz USAID najviše razvojne pomoći slijeva u BiH. Ukoliko se analiziraju godišnji izvještaji TIKA-e, vidimo da se najviše razvojne pomoći šalje upravo u Palestinu, a zatim u BiH. Turska direkcija za vakufe također je glavni finansijer obnove osmanskog historijskog naslijeđa u BiH, koje je ujedno i bosansko kulturno naslijeđe. Stoga ne čude bliski odnosi koje ova institucija uživa sa Islamskom zajednicom BiH. Turski turisti prije pandemije COVD-19 bili su četvrti po broju posjeta, odmah iza turista iz Hrvatske, Kine i Srbije. Turska danas direktno i indirektno ima četiri privatna univerziteta u BiH. Sve ovo je samo mali dio turskih investicija.
Proaktivna vanjska politika AKP
Proaktivna vanjska politika AKP vlade nije uvijek nailazila na podršku u Turskoj. Opozicija godinama kritikuje vladu zbog toga što mnogo novca i vanjskopolitičke energije ulaže u inostranstvo. Svaku pomoć u inostranstvu opozicija tumači kao manipulaciju javnim dobrom. Na te kritike vlada se poziva na argument geografije srca. Tvrdoglavo, ali bezuspješno, pokušavajući uvjeriti opoziciju da ulaganje u zemlje poput BiH, Palestine ili Sirije nije samo puko slanje novca, već izgradnja specijalnih odnosa sa braćom u potrebi.
Ne čudi apatija kod opozicije, s obzirom na to da je glavno načelo kemalizma kao ideologije politička introvertnost.
Ono što se neminovno može očekivati ukoliko opozicija dođe na vlast jest prestanak turske proaktivne vanjske politike od koje su mnogi imali koristi u njenom bližem i daljem susjedstvu.
S tim u vezi pobjedom opozicije se može očekivati pad interesovanja prema BiH i svojevrsno diplomatsko mrtvilo. Naravno, ono najbitnije je da se Turska u zadnje dvije decenije bezuslovno pokazala kao pouzdan strateški partner.
Nametanje amandmana
Naročito kad je riječ o njenoj sigurnosti. To se najjasnije vidjelo pred nametanje amandmana na Izborni zakon koji je BiH vratio dvije decenije unazad na konfederalne postavke. Turski predsjednik je bio jedini strani lider koji je otvoreno rekao da je protiv stranih intervencija koje ne koriste našoj zemlji.
Pred izbijanja rata u Ukrajini, kada je Milorad Dodik prijetio da će se povući iz državnih institucija i formirati entitetske, na pitanje jedne novinarke da protumači dešavanja u BiH, Erdogan je kratko ali implicirajući rekao da više nema one Turske iz 1990-ih, aludirajući da se ta zemlja ne bi ponijela pasivno kao što je to bio slučaj u prethodnom ratu. Svakako i retorička pomoć mnoge neprijatelje BiH će natjerati da razmisle o svojim postupcima i možda ih odvratiti od loših namjera. Gubitak tako jakog i bitnog prijatelja na međunarodnoj sceni bi svakako bio veliki gubitak i za BiH.
