U prepunoj zagrebačkoj Areni pred 50.000 gledalaca Miroslav Škoro, veliki hrvatski muzičar, pjevač i kompozitor, da zanemarimo njegovu doktorsku titulu, političku karijeru i poslovne uspjehe, na svom solističkom koncertu najavio je „čudo od djeteta“ Ajdina Osmanovića i njegovog profesora Jasmina Brašnjića iz Srebrenika.
Bio je to muzički vrhunac 13. godišnjeg dječaka besprijekornog glasa sa nevjerovatno istančanim senzibilitetom za sevdalinku kao najznačajnijem muzičkom kulturnom naslijeđe BiH.
Dva dana ranije mali Ajdin je održao koncert u Sanskom Mostu i doživio nezapamćene ovacije prepune kino dvorane zbog kreativne snage i emotivnog naboja koji je prenio na prisutne. I bilo gdje da se pojavi dječak volšebnog glasa i tankoćutne skoro savršene izvedbe sevdalinke oduševljava i impresionira i malo i veliko.
Nije slučajno jedna muzička veličina poput Miroslava Škore koji je trajno ucrtao svoju karijeru albumom „ Ne dirajte mi ravnicu „ prije 33 godine, zapazila i „kaparisala“ jednog bosanskog dječaka i dovela ga na pozornicu na kojoj su ga uživo i potom preko društvenih mreža vidjeli i čuli milioni. Ajdina Osmanovića i njegovog korepetitora imuzičkog mentora koji ga je i otkrio na jednom od časova Muzičke kulture slušali su širom otvorenih čula skoro u nevjerici građani Srbije i Sjeverne Makedonije, krajiški i drugi gradovi u BiH.
Prije „Arene“ čudesni Ajdin Osmanović je osvojio srca Zagrepčana u hramu kulture Domu Vatroslav Lisinnski“ kada je dječak iz Dubokog Potoka kod Srebrenika nevjerovatne muzičke aure, osmjehnut i čedan, uz pratnju svog učitelja Jasmina Brašnjića na klaviru otpjevao bezvremenu Šantićevu „Eminu“. Pored prepunog „Lisinskog“ slušali su ga brojne regionalne zvijezde, solisti i instrumentalisti.
Magični dječak čarobnog glasa uz još nekoliko rijetkih izuzetaka vjerovatno je najbolji tumač i ambasador sevdalinke kao autohtonog bh muzičkog naslijeđa.Njegovu karijeru treba brižljivo njegovati pokušati eliminirati komercijalizaciju ove čudesne muzičke energije. Ajdinova interpretacija sevdalinke kao jedinstvenog muzičkog izraza već sada je na visokom profesionalnom nivou a njegov dalji napredak i razvoj trebalo bi da bude i sistemska briga. Talenti poput njega radjaju se jednom u sto godina ,a njegova iskrena i velika ljubav prema autohtonoj pjesmi našeg podneblja zaslužuje podršku države možda i u vidu diplomatskog pasoša kako bi kao ambasador sevdalinke „letio“ svijetom i nosio „priču“ o sevdahu. Zvuči pretenciozno, ali u stvari, uopće nije.
Pogledajte samo Ajdinove nastupe uz Škoru ili u „Lisinskom“ ili video koji je postavio predsjednik Sjeverne Makedonije StevoPendarovski u čijem je kabinetu talentirani dječak otpjevao „Zajdi, zajdi“ i sve će vam se samo kazati.
