Bosna i Hercegovina se već decenijama suočava s istim problemom – komplikovanom administracijom i neusklađenim pravnim okvirima koji otežavaju poslovanje kako velikim, tako i srednjim i malim preduzećima. Umjesto jedinstvenog tržišta, investitori se susreću s višestrukim pravilima i procedurama koje stvaraju dodatne troškove i rizike.
Uprkos tome, strana ulaganja se nisu povukla iz zemlje od potpisivanja Dejtonskog sporazuma do danas. Veliki investitori, iako suočeni s birokratskim barijerama, nastavljaju poslovati i ostvarivati profit. Priče o njihovom povlačenju zbog domaćih prepreka gotovo da i ne postoje. Manji biznisi, posebno oni vezani za dijasporu, ponekad optimiziraju poslovanje ili zatvaraju firme, ali masovnog bijega kapitala nije bilo.
Simboličan primjer složenosti sistema jeste dolazak trgovačkog lanca Lidl. Ulaganja su već realizovana, a otvaranje prodavnica planirano je za početak naredne godine. No, kompanija se suočava s apsurdnom situacijom – ista firma mora poštovati tri različita pravna okvira u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Distriktu Brčko. Takva pravna fragmentacija tjera mnoge kompanije da registruju odvojene subjekte u svakom entitetu, što podrazumijeva duple direktore, duple menadžmente i dodatne administrativne troškove.
Slične poteškoće osjetile su i banke koje su, da bi pojednostavile poslovanje, morale otvarati formalno odvojene entitetske institucije, iako u suštini pripadaju istoj grupaciji. Umjesto efikasnog jedinstvenog sistema, kompanije su primorane da dupliraju procedure kako bi se uopće mogle prilagoditi tržištu.
Politička situacija dodatno otežava perspektivu – unutrašnje podjele i sporovi u BiH, zajedno s nestabilnostima u Evropi i širem međunarodnom okruženju, ne ostavljaju prostor za ozbiljne reforme. Ipak, investitori i dalje ostaju u zemlji, svjesni potencijala tržišta, ali i nespremnosti političkih elita da uklone glavnu prepreku: administrativni haos koji sputava ekonomski rast.
