Bivši predsjednik Iraka Saddam Hussein uhvaćen je 13. decembra 2003. godine u rupi dubokoj dva i po metra, u blizini njegovog rodnog grada Tikrita. Amerikanci su ga uspjeli locirati i uhapsiti nakon što se uspješno skrivao osam mjeseci.
Na taj način je okončana akcija kodnog naziva "Crvena zora" u kojoj je učestvovalo oko 600 vojnika, a koja je pokrenuta nakon što je Hussein nestao pošto su Amerikanci upali u Irak 20. marta 2003. godine.
Svega tri sedmice nakon napada koalicionih snaga na čelu s Amerikom, iračka vojska se raspala. Do početka aprila, koalicione snage su okupirale veći dio Iraka, a Bagdad je i zvanično pao 9. aprila što su koalicione snage simbolično obilježile rušenjem statue Saddama Husseina.
Do danas je njegovo boravište sedmicama nakon pada vlade ostalo upitno. Posljednji put je viđen na snimci iz Bagdada, svega nekoliko minuta prije ulaska Amerikanaca u ovaj grad. Bio je okružen pristalicama i najavio borbu.
U mjesecima nakon nestanka objavljivao je nekoliko puta audiosnimke s tajnih lokacija, promovirajući narodni otpor njegovom svrgavanju.
Ubistvo sinova
Tokom ljeta 2003. godine, 22. jula, njegovi sinovi Uday i Qusay i 14-godišnji unuk Mustafa ubijeni su u trosatnoj pucnjavi s američkim snagama u Mosulu.
Amerikanci su prije toga nudili nagradu od 15 miliona dolara onome ko javi informaciju o njihovoj lokaciji. Nije se očekivalo da će biti pronađeni zajedno s obzirom na to da nisu bili u dobrim odnosima. Dojava doušnika je 22. jula 2003. godine dovela američke specijalce do kuće u kojoj su obojica boravili.
Nakon što su bili izloženi paljbi, američki vojnici su se povukli, sve dok nisu dobili pojačanje od 100 vojnika iz 101. zračno-desantne divizije i naoružanih helikoptera OH-58D Kiowa Warrior. Uslijedila je bitka sa ličnom paravojnom formacijom Udaya Fedajin Saddam nakon koje su Amerikanci ušli u kuću i pronašli tijela dvojice braće, kao i tijelo Qusayjevog 14-godišnjeg sina.
Nakon njihove smrti, Saddam im je na radiju odao počast. Amerikanci su se tada našli na udaru kritika jer su objavili njihova tijela. Oni su insistirali da je taj potez bio neophodan kako bi se irački narod uvjerio da su zaista mrtvi.
Crvena zora
Prebivalište njihovog oca ostalo je nepoznato sve do 13. decembra kada ga Amerikanci pronalaze u rupi dubokoj dva i pol metra. Bio je neuredan i prljav, iako je ranije bio poznat kao osoba opterećena higijenom.
Misiju je izvršila Zajednička operativna grupa 121 - elitni i tajni zajednički tim za specijalne operacije, uz podršku 1. brigadnog borbenog tima (predvođenog pukovnikom Jamesom Hickeyjem) 4. pješadijske divizije, pod komandom general-majora Raymonda Odierna.
Pronađen je u selu Ad-Dawr u "paukovoj rupi" u 20:30 sati. Nije pružao otpor i rekao je "ja sam Saddam Hussein i želim sarađivati".
Između jula i decembra 2003. godine, Radna grupa 121 JSOC-a izvela je 12 neuspješnih racija kako bi pronašla Saddama, zajedno sa 600 drugih operacija, uključujući 300 ispitivanja.
Prvo dana decembra 2003. godine, bivši vozač otkrio je ime Muhammeda Ibrahima Omara al-Musslita, Saddamovog druga, poznatog Radnoj grupi 121 kao "Izvor" ili "Debeljko".
Tokom sljedeće dvije sedmice, skoro 40 članova njegove porodice je ispitano kako bi se utvrdila njegova lokacija. 12. decembra 2003. godine, u raciji na kuću u Bagdadu koja je korištena kao pobunjenički štab, Omar Debeljko je uhvaćen. Rano sljedećeg jutra otkrio je gdje bi se Saddam mogao nalaziti.
Ovi obavještajni podaci i drugi obavještajni podaci pritvorenih bivših članova Ba'ath stranke, potkrijepljeni obavještajnim podacima ISA-e, konačno su locirali Saddama na udaljenom poljoprivrednom imanju južno od Tikrita.
Osuđen na smrt vješanjem
Dana 30. juna 2004. godine, Saddam, kojeg su američke snage držale u pritvoru u američkoj bazi "Camp Cropper", zajedno s 11 drugih visokih lidera, predat je privremenoj iračkoj vladi radi suđenja za zločine protiv čovječnosti i druga krivična djela.
Nekoliko sedmica kasnije, Irački specijalni sud ga je optužio za zločine počinjene protiv stanovnika Dujaila 1982. godine, nakon neuspjelog pokušaja atentata na njega. Konkretne optužbe uključivale su ubistvo 148 ljudi, mučenje žena i djece i nezakonito hapšenje 399 drugih.
Tokom njegovog suđenja pojavili su se brojni izazovi. Saddam i njegovi advokati osporavali su autoritet suda i tvrdili da je on još uvijek predsjednik Iraka.
Bilo je atentata i pokušaja atentata na nekoliko Saddamovih advokata. Zamjena glavnog predsjedavajućeg sudije na polovini suđenja imala je utjecaj na suđenje.
Dana 5. novembra 2006. godine, Saddam je proglašen krivim za zločine protiv čovječnosti - ubistvo 148 šiitskih stanovnika u gradu Dudžailu 1982. godine, i osuđen je na smrt vješanjem.
Njegov polubrat Barzan Ibrahim i Awad Hamed al-Bandar, predsjednik Iračkog revolucionarnog suda 1982. godine, osuđeni su za slične optužbe i sami su osuđeni na smrt.
Na presudu i izrečenu kaznu uložene su žalbe, ali ih je potom potvrdio irački Vrhovni apelacioni sud.
Saddam je pogubljen vješanjem prvog dana Kurban-bajrama, 30. decembra 2006. godine, uprkos njegovom zahtjevu da bude pogubljen strijeljanjem, što je, kako je tvrdio, bila najprikladnija metoda zbog njegove uloge vrhovnog komandanta iračke vojske. Pogubljenje je izvršeno u Kampu Justice, iračkoj vojnoj bazi u bagdadskom naselju Kadhimiya.
