Midad Energy favorit za kupovinu međunarodne imovine Lukoila vrijedne 22 milijarde dolara
Saudijska kompanija Midad Energy jedan je od vodećih kandidata za kupovinu međunarodne imovine ruskog naftnog giganta Lukoil, navode izvori upoznati s pregovorima. Riječ je o potencijalnoj transakciji vrijednoj oko 22 milijarde dolara, koja bi mogla značajno promijeniti energetsku mapu Evrope i šireg regiona, uključujući Hrvatsku i Srbiju.
Prema dostupnim informacijama, za Lukoilovu imovinu u inostranstvu zainteresovano je desetak ozbiljnih investitora, među kojima se spominju i američki energetski divovi Exxon Mobil i Chevron, kao i globalni investicioni fond Carlyle. Ipak, Midad Energy se, prema izvorima bliskim procesu, izdvaja zahvaljujući kombinaciji snažnih političkih i poslovnih veza s Moskvom, ali i s Washingtonom, što mu daje potencijalnu prednost u izuzetno osjetljivom i geopolitički opterećenom procesu prodaje.
Zašto Lukoil prodaje međunarodnu imovinu
Lukoil, kompanija sa sjedištem u Moskvi, učestvuje sa oko 2 posto u globalnoj proizvodnji nafte. Međutim, nakon što se našao pod američkim sankcijama, poslovanje kompanije postalo je znatno složenije, posebno kada je riječ o pristupu međunarodnim finansijskim tržištima, osiguranju transporta i dugoročnom planiranju investicija.
U takvim okolnostima, rukovodstvo Lukoila razmatra prodaju međunarodnih operacija kako bi očuvalo likvidnost, smanjilo izloženost sankcijama i fokusiralo se na tržišta na kojima može poslovati uz manje političkih i regulatornih prepreka.
Međunarodna imovina Lukoila obuhvata naftna polja, rafinerije, skladišta i hiljade benzinskih pumpi širom svijeta, što ovaj portfelj čini jednim od najvrednijih energetskih paketa koji su trenutno dostupni na globalnom tržištu.
Ključna imovina: Irak i Balkan
Najvrjedniji dio Lukoilove međunarodne imovine nalazi se u Iraku. Riječ je o naftnom polju West Qurna 2, jednom od najvećih na svijetu, u kojem Lukoil ima 75-postotni udio. Prema podacima ruske novinske agencije Interfax, proizvodnja ovog polja je u aprilu premašila 480.000 barela dnevno, što ga čini strateški izuzetno važnim resursom.
U Evropi, posebno na Balkanu, Lukoil posjeduje rafineriju Lukoil Neftohim Burgas u Bugarskoj, kapaciteta 190.000 barela dnevno, koja važi za najveću rafineriju na Balkanu. Kompanija također upravlja rafinerijom Petrotel u Rumuniji, te ima značajne udjele u naftnim terminalima i maloprodajnim lancima goriva širom kontinenta.
Hrvatska: 45 benzinskih pumpi i stotine miliona eura prihoda
Lukoil je na hrvatsko tržište ušao 2007. godine, osnivanjem kompanije LUKOIL Croatia d.o.o. Danas posluje kroz mrežu od 45 benzinskih postaja i zapošljava 422 radnika.
Prema dostupnim finansijskim podacima, Lukoil je prošle godine u Hrvatskoj ostvario 339 miliona eura prihoda, dok je neto dobit iznosila 6,1 milion eura. Eventualna promjena vlasništva mogla bi značiti novu strategiju rasta, moguće rebrendiranje, ali i drugačiji investicioni pristup hrvatskom tržištu nafte i derivata.
Tahnoon bin Zayed Al Nahyan, brat predsjednika UAE i savjetnik za nacionalnu bezbjednost, želi preuzeti Lukoil
Srbija: Drugi najveći lanac benzinskih stanica
U Srbiji je Lukoil jedan od ključnih tržišnih aktera. Prema zvaničnim podacima kompanije, Lukoil Srbija d.o.o. predstavlja drugo najveće preduzeće po broju benzinskih stanica u zemlji.
Kompanija zapošljava oko 180 radnika, dok kroz partnersku mrežu angažuje još približno 800 ljudi. Lukoil u Srbiji upravlja sa 112 benzinskih stanica i raspolaže sa dva velika skladišta goriva, u Doljevcu i Ostružnici, čime ima snažnu logističku i tržišnu poziciju.
Šta bi dolazak Midad Energyja značio za region
Potencijalna kupovina Lukoilove međunarodne imovine od strane saudijskog Midad Energyja dolazi u trenutku jačanja energetske i ekonomske saradnje između SAD-a i Saudijske Arabije, ali i sve otvorenijeg preispitivanja ruskog prisustva na evropskim energetskim tržištima.
Ako dođe do realizacije transakcije, Hrvatska, Srbija i širi balkanski region mogli bi dobiti novog velikog energetskog igrača, s kapitalom, političkom podrškom i dugoročnim ambicijama. Takav razvoj događaja mogao bi imati dugoročne posljedice po cijene goriva, investicije, tržišnu konkurenciju i energetsku sigurnost regiona.
U isto vrijeme, ovaj proces simbolizira širi globalni trend – postepeno povlačenje ruskih kompanija s osjetljivih zapadnih tržišta i ulazak kapitala s Bliskog istoka u strateške sektore Evrope.
