Prema dubinskoj analizi New York Timesa, američka administracija pod predsjednikom Donaldom Trumpom vrši vojni i ekonomski pritisak na Venezuelu, ali iza toga krije se duboki, decenijama stari cilj: slabljenje i mogući pad komunističkog režima na Kubi.
Glavni arhitekta ove strategije je državni sekretar Marco Rubio, sin kubanskih emigranata iz Floride, koji je dugo poznat kao "jastreb" koji želi rat protiv Havane.
Rubio vidi Venezuelu kao ključni most prema Kubi, a ova politika podsjeća na prošle američke pokušaje svrgavanja kubanske vlade, poput katastrofalne Invazije u Zaljevu svinja 1961. godine, koja je bila zadnji otvoreni vojni pokušaj da se svrgne Fidel Castro, a završila je potpunim neuspjehom i poniženjem za SAD.
Invazija u Zaljevu svinja, koju je podržala CIA pod predsjednikom Johnom F. Kennedyjem, uključivala je oko 1.400 kubanskih prognanika koji su pokušali iskrcati se na Kubi i pokrenuti pobunu. Međutim, kubanske snage brzo su ih porazile, zarobile većinu napadača i time učvrstile Castrov režim.
Taj događaj, koji je doveo do Kubanske raketne krize 1962., ostavio je dubok trag u američkoj politici prema Kubi, naglašavajući duboke veze između dvije zemlje, ekonomsku pomoć u vidu nafte iz Venezuele i sigurnosnu podršku kubanskih obavještajaca Nicolasu Maduru, čine Caracas idealnomm polaznom tačkom za indirektni napad na Havanu.
Rubio, koji je sada i vršilac dužnosti savjetnika za nacionalnu sigurnost, ima ličnu motivaciju: njegovi roditelji, Mario i Oriales Rubio, emigrirali su sa Kube u Floridu tri godine prije Castrove komunističke revolucije 1959. godine. Uspjehom u floridskoj republikanskoj politici, Rubio se profilisao kao žestoki neprijatelj Castra, nazivajući ga "zlim, ubilačkim diktatorom", i protivnik svakog popuštanja prema Kubi.
Kao senator, stalno je isticao represiju i kršenja ljudskih prava na Kubi, suprotstavljajući se svakom pokušaju normalizacije odnosa, poput onog pod predsjednikom Barackom Obamom. Kada je 2015. godine najavio kandidaturu za predsjednika, učinio je to u "Kuli slobode" u Miamiju, bivšem centru za obradu kubanskih izbjeglica koji su pobjegli sa Kube. Godine 2019., tokom prvog Trumpovog mandata, Rubio je bio ključna figura u pokušaju svrgavanja Madura.
Kubanci spasili Madura
Sve je počelo ranim jutarnjim telefonskim pozivom koji je probudio Trumpa: savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton javio je o protestima u Venezueli, dezertiranju vojnika i da je Maduro sklonjen u vojnu bazu. Trump je bio oduševljen, ali pobuna je brzo propala, dijelom zahvaljujući kubanskoj pomoći. Kubanski obavještajci upozorili su Madura na zavjeru, a njihovi operativci u Venezueli pomogli su u gušenju ustanka. Čak je i kubanski avion bio spreman da Madura prebaci u Havanu, prema tvrdnjama američkih zvaničnika.
Rubio je na društvenim mrežama tada napisao: "Jedini puč je onaj koji je Kuba izvela u podršci diktatoru Maduru".
Iz te epizode, Rubio i drugi zvaničnici izvukli su lekciju: Kuba je bila presudni faktor u spasavanju Madura, a ne samo venezuelanski generali ili narod. To je naglasilo duboke veze između Venezuele i Kube, koje frustriraju američke predsjednike još od vremena Dwighta D. Eisenhowera.
Kuba, sa svojom blizinom Floridi, komunističkom ideologijom, historijom Kubanske raketne krize i političkom snagom kubanske diaspore u južnoj Floridi (preko dva miliona Kubanaca i Venezuelanaca, većinom republikanskih glasača), ima neproporcionalan utjecaj na Washington.
Sada, gotovo sedam godina kasnije, Maduro je još na vlasti, ali Rubio ima veću moć u Trumpovoj administraciji. Američka vojska gomila snage u blizini Venezuele, vrši napade na brodove optužene za šverc droge (bez javno prezentiranih dokaza, što mnogi pravni eksperti smatraju nezakonitim), a nedavno je zaplijenjen tanker s venezuelanskom naftom.
Trump je prošlog mjeseca telefonom zahtijevao od Madura da abdicira, prema izjavama zvaničnika. Ove akcije nisu autorizovane od Kongresa, a Rubio i Trump ih predstavljaju kao dio borbe protiv narkotrafikinga, ali "jastrebovi" protiv Kube vide priliku za udar na Havanu. Bivši kubanski disident José Daniel Ferrer, koji je pobjegao u SAD u oktobru nakon puštanja iz zatvora i sastao se s Rubiom, rekao je da bi svrgavanje Madura "ubrzalo pad režima u Havani, koji je matrica zla". Oni su razgovarali o vezama između Venezuele i Kube tokom sastanka u State departmentu.
Moderno partnerstvo između Kube i Venezuele potječe iz vremena Huga Chaveza i Fidela Castra. Chavez, koji je 1999. došao na vlast nakon neuspjelog puča, bio je Castrov obožavalac. Venezuela je počela slati Kubi do 100.000 barela jeftine nafte dnevno, ključno za kubansku ekonomiju pod američkim sankcijama. Uzvratno, Kuba je poslala hiljade vojnih i obavještajnih oficira koji su trenirali, i nadzirali, Madurove snage sigurnosti. Kubanski savjetnici vrše kontraobavještajne operacije, osiguravaju lojalnost i sprječavaju dezertiranje, što otežava SAD-u da potaknu vojne oficire na pobunu.
Danas je ta pomoć smanjena: zbog sankcija iz Trumpovog prvog mandata (koje je održao i Biden), Venezuela šalje samo oko 27.000 barela dnevno Kubi, prema podacima državne naftne kompanije PDVSA. Broj kubanskih profesionalaca u Venezueli također je opao, ali Havana i dalje vidi Madura kao ključnog saveznika. Kuba je preživjela decenije izolacije nakon pada Sovjetskog Saveza, uz podršku Rusije i Kine, i manje ovisi o Venezueli nego prije deceniju.
Kritičari, poput Benjamina J. Rhodesa, bivšeg savjetnika Obame koji je vodio normalizaciju odnosa s Kubom, kažu da je Rubijev pristup "ukorijenjen u politici promjene režima prema Havani, to je srž njegovog identiteta".
Rhodes dodaje da postoji "vjerovanje u Miamiju da ako padne venezuelanski domino, slijedi kubanski".
Međutim, upozorava da bi to moglo dovesti do opasnog haosa: "Mnogo je vjerojatnije da će Kuba kolabirati i postati propala država nego da dođe do uredne tranzicije pod utjecajem Miamija".
Rubijev pristup nosi rizike, podsjećajući na prošle neuspjehe poput Zaljeva svinja. Kritičari unutar Trumpovog kruga, poput Stephena Bannona i Tuckera Carlsona, vide u tome "skupe politike promjene režima" koje su propale u prošlosti.
Ipak, za Rubija, ovo je prilika da ostvari životni san: srušiti režim koji je progonio njegovu porodicu. Sada, s vojnom silom i sankcijama iza sebe, pokušava preko Venezuele ostvariti ono što nije uspjelo 1961. ili 2019. godine, indirektno doći do Kube.
