Doista, na prvi pogled izgleda gotovo idilično. Republika Srpska ima bliske i formalno zdrave odnose s Rusijom, Izraelom, a u posljednje vrijeme i s američkom administracijom.
I najveći kritičari morali bi se nakloniti ovom vanjsko-političkom dometu kada bi to zaista bila realnost i pokazati poštovanje glavnom kreatoru plasiranja RS-a u orbitu interesa velikih svjetskih sila. Milorad Dodik, bivši predsjednik RS-a, koji se patološki i nasilno bori da ga i dalje tretiraju kao vrhovnog, davno se “prodao” Rusima, pretvarajući se u njihovog pouzdanog igrača u BiH i regiji.
Izraelcima je, s druge strane, prodao priču o RS-u kao bastionu borbe protiv islamskog radikalizma i terorizma u BiH, dok su mu u tome bošnjački kleronacionalisti, svojim podržavanjem Hamasa, Hezbolaha, Hutija i uvozom radikalnog islama iz arapskih zemalja, olakšali put, čak i do predsjedničkih salona u Tel Avivu.
Mnogi u Banjoj Luci tvrde da se Milorad Dodik prodao i Sjedinjenim Američkim Državama – izdajom interesa RS-a, i to sve zbog spašavanja svoje kože i posrnulih kompanija svoje djece. Fakture za te odluke tek će stići na naplatu.
99% savršenih: Javna uprava RS-a ili show pohvala bez realnosti?
Jedan, jedini, nedodirljivi
Prije nekoliko dana Dodik je posjetio Izrael. U izaslanstvu ga je pratila vršiteljica dužnosti predsjednika RS-a, Ana Trišić Babić. Formalno, Dodik je u Izrael mogao putovati samo kao šef SNSD-a. Nije poznato da li ga je predsjednik tako i tretirao ili je, možda, i za Izrael Milorad Dodik i dalje “predsjednik” Republike Srpske.
Čak i ako je primljen samo kao stranački lider, od trenutka ukrcavanja u avion pa do povratka, za javnost u RS-u nesumnjivo je glumio jedinog, istinskog i nedodirljivog entitetskog poglavara. Ana Trišić Babić bila je samo igrokaz, paravan za uštogljene diplomatske činovnike.
Uostalom, Dodik se nakon posjete pohvalio da mu je to bio najbolji sastanak u posljednjih deset godina. Dojmove je, pritom, više nego napadno iznosio s pozicije “šefa entiteta”.
“Ovo je bila prilika da razgovaramo o mogućim oblicima naše suradnje. Potencirali smo da nam pomognu da se vratimo na slovo Dejtona, da nam vrate vojsku, financije, sudove, obavještajne službe i sve ono što smo po Dejtonskom sporazumu imali. Ne možemo više trpjeti stvari koje se dešavaju u sudu. Ja sam svojim slučajem pokušao skrenuti pažnju, ali naši ljudi moraju shvatiti da oni nemaju namjeru stati”, kazao je Dodik.
Narod sve siromašniji
Srbe su u Tel Avivu predstavljala dva “predsjednika” RS-a – vršiteljica dužnosti Ana Trišić Babić i nasilni predsjednik koji ne želi predati svoju diktatorsku polugu vlasti. Ili, možda preciznije, u izaslanstvu su bila dva nepostojeća predsjednika, jer se čak i izbor Ane Trišić Babić u mnogim pravnim krugovima smatra neustavnim.
Netko će u Banjoj Luci morati objasniti i pitanje troškova Dodikovog putovanja. I dok Sarajevo pjeni, krucijalna suština i stvarni benefiti posjete Dodika i Ane Trišić Babić Izraelu, kao i ulizivanje Rusiji, Izraelu, a sada i Americi, još uvijek nisu vidljivi u ekonomskom smislu. Na vanjsko-političkom planu, formalno, nije loše imati takve sugovornike, ali niko još ne vidi konkretne ekonomske profite. Stanovništvo RS-a živi sve siromašnije i masovno napušta ove prostore.
Blanuša kao rješenje
Izbor Branka Blanuše za predsjednika RS-a mogao bi dramatično promijeniti Dodikov smjer. Kao predsjednik entiteta, Blanuša bi preuzeo predsjedničku proračunsku lisnicu, pa bi Milorad Dodik morao tražiti sredstva za svoje inozemne avanture od premijera Save Minića.
To se, jasno, kosi sa zakonom. S druge strane, Blanuša zasigurno neće dopustiti da mu nepostojeći predsjednik Milorad Dodik bude suputnik u zrakoplovu i tutor na eventualnim putovanjima.
Sve upućuje na to da bi Blanuša prioritetno otvorio vrata bližim europskim destinacijama. Uz poštovanje prema Americi, Izraelu i Rusiji, gospodarski i investicijski oporavak RS-u može ponuditi isključivo Europa. Sve ostale priče često su obmanjivanje javnosti, plod spletkarskih kuhinja odlazećeg separatista Milorada Dodika.
