Bivši visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini i dugogodišnji njemački političar Christian Schwarz-Schilling preminuo je u 96. godini. Iza sebe je ostavio višedecenijsku političku i diplomatsku karijeru, koja je u velikoj mjeri bila vezana za prostor Balkana, a posebno za procese izgradnje institucija u Bosni i Hercegovini. Njegov profesionalni put kretao se od akademskih krugova, preko najviših funkcija u njemačkoj vladi, do međunarodne diplomatije.
Zanimljiva podudarnost i kuriozitet vezan za njegovu smrt jeste činjenica da je preminuo upravo 6. aprila, na Dan grada Sarajeva. Ovaj datum usko je vezan za njegov kasniji odnos s bosanskohercegovačkom prijestolnicom.
Naime, na isti ovaj datum 2020. godine, Gradsko vijeće Sarajeva donijelo je odluku da se Schwarz-Schillingu dodijeli priznanje "Počasni građanin Grada Sarajeva".
Ova titula mu je uručena kao zvanična potvrda za njegov dugogodišnji diplomatski i politički rad, s naglaskom na njegove aktivnosti tokom devedesetih godina kada je, obilazeći regiju, nastojao usmjeriti pažnju zapadnih zemalja na potrebu rješavanja sukoba u BiH. Činjenica da je preminuo na dan kada Sarajevo obilježava svoj najznačajniji praznik, daje poseban okvir završetku njegovog životnog puta.
Akademski počeci i politički uspon u Njemačkoj
Christian Schwarz-Schilling rođen je 19. novembra 1930. godine u austrijskom Innsbrucku. Njegov rani profesionalni put nije bio nužno vezan za politiku. Nakon srednjoškolskog obrazovanja u Berlinu, upisao je studij historije te istočnoazijskih jezika i kulture na Univerzitetu Ludwig Maximilian u Münchenu. Svoje akademsko obrazovanje zaokružio je doktoratom iz kineske historije 1956. godine.
Njegov interes ubrzo je prešao na ekonomiju i poslovanje. Godinama je radio na menadžerskim pozicijama, a kasnije je osnovao i vlastitu kompaniju fokusiranu na telekomunikacije, što će se pokazati ključnim za njegovu kasniju političku karijeru. Godine 1960. postaje član Kršćansko-demokratske unije (CDU). Kroz stranačke strukture napredovao je do pozicije zastupnika u Bundestagu, u koji ulazi 1976. godine.
Njegov najveći domet u unutrašnjoj njemačkoj politici ostvaren je 1982. godine, kada ga kancelar Helmut Kohl imenuje za saveznog ministra za poštu i telekomunikacije. Na ovoj poziciji proveo je punih deset godina, predvodeći procese modernizacije i rane faze privatizacije u ovom sektoru.
Ostavka 1992. godine i zaokret u karijeri
U decembru 1992. godine, Schwarz-Schilling donosi odluku koja će u potpunosti promijeniti smjer njegovog djelovanja. Podnosi neopozivu ostavku na poziciju ministra u vladi Helmuta Kohla. Kao zvanični razlog naveo je oštro neslaganje s politikom vlastite vlade, ali i šire međunarodne zajednice, prema ratu u Bosni i Hercegovini.
Smatrao je da evropske zemlje i međunarodne institucije snose dio odgovornosti zbog svoje pasivnosti i nespremnosti da adekvatno reaguju na eskalaciju nasilja i kršenja međunarodnog prava.
Svoju odluku obrazložio je nemogućnošću da bude dio administracije koja, prema njegovom mišljenju, nije poduzimala dovoljno na zaustavljanju konflikta. Ostavka jednog ministra zbog vanjskopolitičkog pitanja koje se nije direktno ticalo nacionalne sigurnosti same Njemačke predstavljala je raritet u tadašnjoj evropskoj političkoj praksi.
Uloga međunarodnog medijatora
Nakon napuštanja njemačke vlade, Schwarz-Schilling se posvetio diplomatskom radu na Balkanu. Njegovo poznavanje prilika rezultiralo je imenovanjem na funkciju međunarodnog medijatora. Prvobitno je djelovao kao posrednik za Federaciju Bosne i Hercegovine (od 1995. godine), a njegov mandat je kasnije proširen i na entitet Republika Srpska.
Na ovoj poziciji zadržao se čitavu deceniju. Njegov zadatak bio je rješavanje konkretnih, terenskih problema koji su kočili implementaciju Dejtonskog mirovnog sporazuma. Fokusirao se na lokalne zajednice, posredujući u sporovima između lokalnih vlasti, rješavajući pitanja imovinskih prava i radeći na stvaranju preduslova za povratak izbjeglica i raseljenih lica. Njegov rad karakterisala je tzv. "tiha diplomatija", bez velikog prisustva u medijima, usmjerena na postepenu izgradnju povjerenja i obnavljanje osnovnih funkcija lokalnih samouprava.
Mandat visokog predstavnika (2006. – 2007.)
Na funkciju visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, kojom je ujedno obnašao i dužnost specijalnog predstavnika Evropske unije, Schwarz-Schilling je imenovan početkom 2006. godine. Na tom mjestu zamijenio je britanskog diplomatu Paddyja Ashdowna, čiji je mandat bio prepoznatljiv po čestom korištenju Bonskih ovlasti, smjenama zvaničnika i nametanju zakona.
Schwarz-Schilling je na početku mandata jasno komunicirao drastičnu promjenu kursa Ureda visokog predstavnika (OHR). Njegova zvanična politika bazirala se na principu "vlasništva nad procesima" (ownership), što je u praksi značilo prepuštanje odgovornosti domaćim političkim akterima. Smatrao je da je era međunarodnog nametanja rješenja završena te da bh. institucije moraju preuzeti teret donošenja odluka, što je smatrao nužnim preduslovom za integraciju zemlje u Evropsku uniju.
Ipak, ovaj pristup naišao je na brojne kritike i različite interpretacije. Analitičari i dio javnosti smatrali su da je povlačenje OHR-a bilo preuranjeno, argumentirajući da domaće političke elite još uvijek nisu bile spremne za postizanje kompromisa bez međunarodnog pritiska.
Tokom njegovog mandata došlo je do zastoja u određenim reformskim procesima, a najočitiji primjer bio je krah pregovora o ustavnim promjenama poznatim kao "Aprilski paket". Zbog ovakvih okolnosti, njegov mandat se u političkim analizama često ocjenjuje kao period tranzicije koji je pokazao stvarni kapacitet, ali i limite domaćih političkih struktura u tom trenutku. Funkciju je napustio sredinom 2007. godine, prepustivši je Miroslavu Lajčáku.
Politički analitičar i kritičar u post-mandatnom periodu
Po povratku u Njemačku, Christian Schwarz-Schilling se vratio poslovnom savjetovanju, ali je ostao izuzetno aktivan u praćenju političke situacije u Bosni i Hercegovini i široj regiji. U godinama koje su uslijedile, etablirao se kao jedan od redovnih komentatora balkanskih prilika u evropskim medijima.
U svojim analizama često je upozoravao međunarodnu zajednicu na opasnosti od secesionističke retorike i blokada državnih institucija. Bio je otvoren u kritikovanju postupaka vodećih etnonacionalnih lidera u BiH, posebno naglašavajući destruktivnost politika koje su dolazile iz Banje Luke od strane Milorada Dodika, ali je kritikovao i pristupe Dragana Čovića u vezi s izbornim zakonodavstvom.
Aktivno je lobirao u njemačkom Bundestagu i institucijama EU za čvršći pristup prema onima koji narušavaju Dejtonski sporazum, zagovarajući ciljane sankcije kao legitiman alat međunarodne politike. Njegov stav bio je da Evropska unija mora imati jasniju i odlučniju viziju za Bosnu i Hercegovinu, te da ne smije dozvoliti sigurnosni ili politički vakuum na Balkanu.
