Istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) pokazalo je da su ministar finansija i trezora Bosne i Hercegovine Srđan Amidžić i njegova supruga godinama bili suvlasnici šest kompanija s višemilionskim prihodima, od kojih dio nije bio prijavljen u imovinskim kartonima dostavljenim Centralnoj izbornoj komisiji BiH.
Prema navodima CIN-a, Amidžić je poslovnu mrežu godinama razvijao zajedno sa Sinišom Kurtešom, danas svojim savjetnikom u Ministarstvu finansija i trezora BiH, te bivšim premijerom Republike Srpske Draganom Mikerevićem.
Novinari navode da su Amidžić i Kurteš bili suvlasnici pet kompanija u Bosni i Hercegovini iz oblasti konsaltinga, finansijskih usluga, osiguranja i posredovanja, kao i jedne firme u Švicarskoj. Većinu svojih udjela Amidžić je kasnije prenio upravo na Kurteša, posljednji put nekoliko mjeseci prije nego što ga je imenovao za savjetnika.
CIN tvrdi da Amidžić u imovinskim kartonima iz 2014. i 2019. godine nije prijavio suvlasništvo u četiri kompanije, iako je prema tadašnjim podacima bio njihov suvlasnik.
Među njima su konsultantska firma A&K Konsalting, mikrokreditno društvo FinCredit, kompanija Smart Solution, osiguravajuće društvo Euros osiguranje, brokerska kuća Finos, u kojoj je suvlasnica bila njegova supruga, te švicarska firma Perfect’eau Sàrl.
Prema istraživanju, prihodi pojedinih kompanija značajno su rasli nakon što su Amidžić i članovi njegove porodice prenijeli vlasničke udjele na Kurteša. Tako je, navodi CIN, Amidžić svoj udio u FinCreditu 2023. godine prenio Kurtešu za 1,5 miliona KM, dok su u drugim slučajevima udjeli prenošeni bez naknade ili za simbolične iznose.
Nakon što je Amidžić u augustu 2023. imenovan za ministra finansija i trezora BiH, Siniša Kurteš već narednog mjeseca postao je njegov savjetnik, a kasnije je imenovan i za člana Vijeća Agencije za pružanje usluga u zračnoj plovidbi BiH (BHANSA).
CIN navodi i da je Amidžić više od pola godine izbjegavao razgovor s njihovim novinarima o svojoj imovini i poslovnim vezama.
Istovremeno, istraživanje ističe da tadašnji Zakon o sprečavanju sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske nije zabranjivao izabranim zvaničnicima da budu suvlasnici privatnih kompanija, sve dok nisu obavljali funkciju direktora ili bili članovi upravnih i nadzornih odbora tih firmi.
