Njemačka razmatra zabranu društvenih mreža za djecu, prateći australijski primjer, dok stručnjaci upozoravaju na nejasne efekte i tehničke izazove implementacije.
Australija je u decembru 2025. godine prvi put uvela zabranu za mlađe od 16 godina, oslanjajući se na nadzor samih kompanija društvenih mreža. Platforme poput Facebooka, Instagrama, Snapchat-a, TikToka, X-a, YouTube-a i Reddit-a, koji je podnio tužbu protiv zabrane, morale su ograničiti pristup za oko 4,7 miliona naloga djece mlađe od 16 godina, dok onlajn igre i aplikacije za dopisivanje poput WhatsApp-a nisu obuhvaćene mjerom.
Njemački kancelar Friedrich Merz smatra da bi regulacija društvenih mreža mogla pomoći u sprečavanju „deficita ličnosti i problema u socijalnom ponašanju mladih“. Španski premijer Pedro Sánchez želi zaštititi djecu od „digitalnog Divljeg zapada“. Francuski predsjednik Emmanuel Macron insistira da „emocije naše djece i tinejdžera nisu na prodaju, niti smeju biti predmet manipulacije“.
Stručnjaci upozoravaju da brojke australijske zabrane ne govore cijelu priču. Tama Liver, profesor internet studija na Curtin University u Pertu, navodi da „nemamo detaljnu razradu tog broja, niti znamo koliko ima novih naloga otvoreno u istom periodu – moguće od strane tinejdžera koji se predstavljaju kao stariji“. Dodaje da „mnogi mladi od 13 do 15 godina izgleda uspijevaju da zaobiđu zabranu, dok su drugi blokirani na nekim platformama, ali na nekima nisu.“
Suzan Sawyer iz australijskog centra za istraživanje dječijeg zdravlja „Murdoch“ smatra da bi druge zemlje trebale biti oprezne i pratiti rezultate australijske zabrane prije nego što uvedu slične mjere. „Ne znamo kakvi će biti efekti zabrane i moramo to pažljivo da evaluiramo. Vlade ne smeju da misle da su zabrane društvenih mreža čarobno rješenje za taj problem“, rekla je Sawyer.
Profesor Liver također naglašava da bi Evropa trebala pratiti razvoj situacije. „Niko zapravo ne zna šta će ta zabrana da donese i kakvu će razliku da napravi u odnosu na period pre nje, ali znamo sigurno da će proći godine, a ne mjeseci, prije nego što se eventualno pojavi mjerljiva kulturna promjena – ako se uopšte pojavi. Imalo bi više smisla da druge zemlje sačekaju i vide šta će se dogoditi u Australiji i koje se lekcije mogu izvući, prije nego što požure sa sopstvenim, nepreciznim zakonodavstvom“, rekao je.
Sawyer ističe da će promjena društvenih normi biti spora i postepena. „U narednih nekoliko godina sadašnja generacija djece od šest do deset godina, koja još nemaju pristup pametnim telefonima ili društvenim mrežama, biće starija u trenutku kada im roditelji prvi put dozvole pristup mrežama. To će biti promena društvenih normi koja se neće dogoditi preko noći.“
Stefan Dreyer iz Leibniz Institute for Media Research u Hamburgu ocjenjuje da Njemačkoj i Evropi takve zabrane zapravo i nisu potrebne. On podsjeća da Digital Services Act već tretira mnoge bezbjednosne zabrinutosti i da EU ima složene mehanizme da obaveže platforme na poštovanje nacionalnih propisa. Dreyer zaključuje: „Pouka za Evropu je upozoravajuća: Australija pokazuje jaz između političkog poziva na odlučnu zabranu i tehničkih i pravnih složenosti njene primene. Verifikacija starosti u velikim razmerama zahteva ili sveobuhvatnu infrastrukturu kontrole, ili probabilističko profilisanje — pri čemu oba pristupa predstavljaju dubok upad u prava svih korisnika. Evropa, sa svojim snažnim okvirima zaštite osnovnih prava i GDPR‑om, suočila bi se sa tim tenzijama još izraženije. Treba da učimo iz poteškoća Australije, a ne da žurimo da ih ponovimo.“
