U džamijama širom Bosne i Hercegovine, ali i u domovinskim zemljama i dijaspori, danas je obilježen Dan džamija kroz jedinstvenu hutbu i organizaciju sergije za obnovu preostalih porušenih vjerskih objekata iz perioda agresije na BiH.
Ovaj datum nosi snažnu simboliku i podsjeća na jedno od najtežih poglavlja novije historije zemlje.
Dan džamija se obilježava 7. maja, na dan kada je 1993. godine u Banjoj Luci minirana Ferhadija, jedan od najznačajnijih islamskih objekata u regionu. Odlukom Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, ovaj datum je trajno uvršten u kalendar važnih vjerskih događaja, s ciljem očuvanja sjećanja na sistematsko rušenje džamija, mesdžida i vakufskih objekata tokom rata od 1992. do 1995. godine.
Centralni program obilježavanja održan je u Gazi Husrev-begovoj džamiji u Sarajevu, gdje je hutbu predvodio hafiz dr. Mensur Malkić. Njegovo obraćanje bilo je usmjereno na duhovni značaj džamije, ali i njenu ulogu kao mjesta okupljanja, obrazovanja i društvene izgradnje.
Hutbu povodom Dana džamija prenosimo u cijelosti:
Hvala Allahu Gospodaru svjetova. Neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.
Cijenjeni džema’ate!
Svi koji smo prošli mektebe, koji čitamo islamske knjige, posjećujemo džamije i slušamo predavanja učenih ljudi, znamo da je prvi Poslanikov, a.s., korak nakon dolaska na “slobodnu teritoriju” u Medinu, bio izgradnja džamije. Izgradio ju je u Kubau, mjestu u predgrađu Medine.
Džamiju je, dakle, izgradio i prije nego je upotpunio Hidžru, s kojom je započela ekspanzija islama. Prema tome, i svaki kasniji uspon islama i svaka afirmacija islamskih vrijednosti i koncepata, mora započeti na isti način – osiguravanjem mjesta na kojem će se ljudi okupljati, moliti se Allahu, dž.š., učiti se propisima i ciljevima vjere i razgovarati o rješavanju problema s kojima se suočavaju.
Muslimani za džamiju koriste dva izraza: džamija i mesdžid. Džamija je mjesto koje okuplja, a mesdžid mjesto na kojem ljudi padaju na sedždu svome Gospodaru.
Civilizacija koju grade ti ponizni i pobožni ljudi grandiozna je, puna milosti i topline. Ona je u principu civilizacija velikih ljudi i malih objekata, shodno potrebama; civilizacija uljudnosti i bogobojaznosti. Džamija je u funkciji izgradnje takvih ljudi. Poslanikov, a.s., centar odgajanja baš takvih ljudi bila je džamija. U ovom kontekstu osvijetlit ćemo jedan izraz spomenut u Kur’anu – izraz mihrab.
Mihrab se u Kur’anu spominje više puta i dovodi se u vezu s više osoba. Vezuje se za Zekerijjāa, a.s., za hazreti Merjemu, Davuda, a.s., i Sulejmana, a.s. Što se, pak, tiče Poslanikovog, a.s., mihraba u Medini, prenosi se da on nije bio izgrađen ni udubljen, kako se to kasnije razvilo, već je predstavljao tek mjesto na kojem je obično stajao predvodeći svoje ashabe u namazu i držeći im govor sa njega.
Pod svim vrstama mihraba podrazumijeva se mjesto predviđeno za ibadet i posvećivanje Bogu.
Arhitektonske forme mihraba vremenom su se mijenjale, shodno kulturama, ali su uvijek imale istu svrhu, bilo da se radilo o javnim džamijama ili o privatnim mihrabima na kojima se Bogu molilo u kućama. Zanimljiv nam je Merjemin mihrab. Ona se u tadašnjoj džamiji, u svom mihrabu, dugo i usrdno molila Allahu, dž.š., spremajući se za ulogu i zadatak koji su joj bili namijenjeni. Vjerovjesnik Zekerijjā, a.s., bio je zadužen da se o njoj stara, jer je, rano ostala sirotica.
Kad god bi, kako Kur’an govori o tome, došao kod nje u mihrab, kod nje bi našao hrane koja nije bila iz te sezone, pa ju je upitao odakle joj to. “Od Allaha!”, odgovarala je. Zekerijjā, a.s., je već bio u dubokoj starosti, a žena mu je bila nerotkinja. Nisu imali djece, premda je dugo vremena Allaha, dž.š., molio da ga obraduje djetetom, jer ga je neko trebao zamijeniti u održavanju džamije. Ovakav odgovor Merjeme u njemu je probudio pitanje: ako Allah njoj može dati hranu u njen nevakat, može i meni podariti dijete u moj nevakat! Predaje govore o tome da je tada stao na ono mjesto s kojeg se Merjema molila i odatle uputio dovu Allahu, dž.š., da mu podari dijete. I ubrzo je dobio odgovor da će dobiti sina po imenu Jahja.
U ovome ima mnogo pouke, a samo razumom obdareni pouku primaju. I mi u današnji nevakat možemo postići šta želimo – ako se odgojimo u mihrabu i posegnemo za pravim sredstvom.
Braćo i sestre!
Riječ mihrab nastala je od riječi harb, što znači rat. Mihrab je, dakle, mjesto na kojem se vodi žestoka duhovna borba, rat između čovjeka i negativnih sila. U mihrabu se odgajaju ratnici koji se pripremaju za velike duhovne borbe unutar sebe, a onda i izvan sebe, u životnoj stvarnosti. Iz mihraba izlaze s razvijenom sviješću o svom zadatku na ovom svijetu, noseći prijateljsku emociju prema svim stvorenjima.
Čovjek, naime, u sebi nosi i svjetove koji su mu prethodili u stvaranju: svijet minerala, biljaka i životinja.
Čovjek koji je odgojen u mihrabu naučio je da je dužan brinuti o tim svjetovima, voditi računa o njihovim interesima, odnositi se prema njima kao stariji brat. Jer sve je to njegova rodbina!
Čovjek koji je odgojen u mihrabu iskren je i posvećen svim tim svjetovima i nikad neće ugrožavati njihov ambijent, zagorčavati im život.
Takav čovjek je istinski Božiji namjesnik na Zemlji.
Braćo i sestre!
Džamije su Allahove, dž.š., kuće i Njemu, Njegovom poslaniku i dobrim vjernicima najdraža mjesta i njima teže oni koji vjeruju u Allaha, dž.š., i uzimaju Ga za svog zaštitnika. Poslanik, a.s., je rekao: “Allahu najdraža mjesta na Zemlji su njene džamije, a najmrža – pijace!” (Muslim)
To je zato što se u džamijama izgrađuju ljudi, razvijaju u sebi one plemenitosti koje je Bog Dragi utkao u njihovo biće, dok na pijacama ima puno lažnih zakletvi, varanja i krađe. Džamije posjećuju oni koje – kako Kur’an kaže – prodaja ili kupovina ne odvraćaju od sjećanja na Allaha, obavljanja namaza i davanja zekata, i koji se boje Dana u kojem će se prevrtati oči i srca. (En-Nur, 36-37) One su bile prve odgojne i obrazovne škole u islamu. Iz nje su izišli ashabi. “Džamija je kuća svakog pobožnjaka, odnosno: svakog vjernika!” (Ebu Nu’ajm u El-Hul-ji).
U hadisu se navodi da će među onih sedam koji će se na Sudnjem danu naći u Allahovom, dž.š., hladu, kad drugog hlada neće biti, i čovjek čije je srce bilo vezano za džamiju. (El-Buhari i Muslim) Naime, takav u džamiji nalazi slast blizine sa Allahom, dž.š., slast ibadeta i ljepotu pokornosti Gospodaru, što razgaljuje njegovo srce i unosi spokoj i rasterećenje od životnih briga, a što se veoma pozitivno odražava na njegovo fizičko i psihičko zdravlje.
Braćo i sestre!
Mi trenutno prolazimo kroz fazu duhovne obnove. Još uvijek u nama ima puno slabosti i deformacija, ali to jenjava i inicijativu preuzimaju mladi s pozitivnim procesima, koji nas vode našoj izvornosti, našim pretpostavkama snage. Uskoro ćemo, ako Bog da, moći vidjeti i rezultate ogromnih napora koje smo do sada uložili u svoj duhovni i moralni oporavak. Oni koji do sada nisu bili uključeni i nisu uzeli učešća u tome, neka se pridruže. Ili bar neka ne djeluju suprotno.
Očekujemo da naši veći džamijski centri u svojim prostorima organiziraju i naučne i stručne seminare i susrete, i da nam odatle dođu nove spoznaje i nova svjetla, i novi inputi za hod prema ljepšoj budućnosti. I da nam se ponude adekvatni odgovori na izazove s kojima se suočavamo. A njih ima mnogo: neki su duhovne, a neki fizičke naravi; neki su kulturalni, neki sociološki, neki medicinski, neki psihički, neki ekonomski. Želimo biti obrazovani u svim područjima života, koliko je to moguće. Neka se u prostorima u okviru džamijskih centara ljudi uče kako postići najbolje rezultate u poljoprivredi, voćarstvu, stočarstvu, pčelarstvu.
Neka ti prostori budu puni sadržaja i neka naše džematlije – stručnjaci iz različitih oblasti govore o medicinskim stvarima, o socijalnoj skrbi, o komšijskim odnosima, o ekologiji i zaštiti prirodne sredine, o pedagogiji i odgajanju čovjeka, itd. Da kvalitetne odgovore, utemeljene na nauci i u skladu sa kur’anskim uputama dobijemo na lijepom i dragom mjestu, mjestu okupljanja i zajedništva.
“7. maj - Dan džamija” je pogodan povod da razmislimo o džamiji i unapređenju džematskih sadržaja i programa. Neka nam Uzvišeni Allah otvori puteve u tom pravcu. Amin!
