Pitanje novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini ponovo je otvorilo jednu od najdubljih političkih podjela u zemlji – ulogu međunarodne uprave i njenu budućnost u političkom sistemu.
Povod je prijedlog Italije da funkciju visokog predstavnika preuzme Antonio Zanardi Landi, ali je reakcija predsjednika Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika daleko prevazišla samo pitanje imena kandidata.
Dodik je poručio da mu nije važno ko dolazi na tu poziciju, nego kako će obavljati funkciju, ali je odmah postavio jasan politički okvir koji u suštini znači duboku promjenu ili ukidanje dosadašnjeg modela međunarodne uprave.
Prema njegovim riječima, mandat novog visokog predstavnika mora biti vremenski ograničen, a po njegovom isteku trebalo bi da prestane postojati i institucija Ureda visokog predstavnika. Takav stav predstavlja direktan pritisak na budući status međunarodnog nadzora u Bosni i Hercegovini.
Dodik je dodatno naglasio da novi visoki predstavnik mora biti potvrđen u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, uz tvrdnju da bi to bio jedini način da ima puni legitimitet. U suprotnom, smatra da bi njegovo imenovanje bilo neprihvatljivo, posebno ako bi dolazilo samo iz pojedinih zapadnih država.
U njegovom političkom tumačenju, međunarodna uprava je izgubila svoju prvobitnu svrhu i postala faktor koji narušava dejtonski ustavni poredak. Zbog toga insistira da se sve odluke koje smatra protivnim ustavu i Dejtonskom sporazumu preispitaju i uklone iz pravnog sistema.
On ide i korak dalje, tvrdeći da je Bosna i Hercegovina pod dugotrajnim uticajem stranih centara moći koji su, prema njegovim riječima, izmijenili izvorni smisao Dejtonskog mirovnog sporazuma i time otežali funkcionisanje države.
U tom kontekstu, prijedlog o novom visokom predstavniku postaje mnogo više od personalnog pitanja. On se pretvara u test odnosa prema budućnosti međunarodnog angažmana u Bosni i Hercegovini – da li će se zadržati sadašnji model ili krenuti ka njegovom postepenom ukidanju.
Iako se u diplomatskim krugovima još ne govori o konačnom povlačenju Ureda visokog predstavnika, Dodikove poruke jasno pokazuju da dio političkih struktura u zemlji sve otvorenije traži kraj međunarodnog nadzora.
Time se otvara novo političko poglavlje u kojem se sudaraju dva koncepta – nastavak međunarodne uprave i zahtjev za njenim potpunim ukidanjem – bez jasnog kompromisa između te dvije strane.
