U Bosni i Hercegovini ustavni poredak je na stubu srama. Narodna skupština Republike Srpske i građani – čak ni putem referenduma – ne mogu odlučivati o presudama sudova i Centralne izborne komisije (CIK) BiH.
Ipak, Milorad Dodik, vođen isključivo ličnim interesima, svakodnevno ignoriše zakone, pravne norme i međunarodno pravo. Njegove političke igre nisu usmjerene ka dobrobiti građana Republike Srpske ili BiH, već ka očuvanju lične moći, a pri tom stvara stalnu opasnost od eskalacije i destabilizacije.
Da je referendumsko pitanje glasilo samo da li građani prihvataju odluke Kristijana Šmita – visokog predstavnika koji je nametnut od strane međunarodne zajednice – to bi bilo ustavno i dozvoljeno. Ustav BiH, član 3.3b, jasno propisuje da su opšta načela međunarodnog prava, uključujući suverenost države i zabranu starateljstva nad državom članicom UN-a, sastavni dio pravnog poretka BiH. Niko izvan državnih i entitetskih institucija ne može donositi zakone ili upravljati Bosnom i Hercegovinom. Ipak, Dodik tu normu brutalno ignorira.
Svaki njegov potez – osporavanje odluka Suda BiH, negiranje odluka CIK-a, najave referenduma – jasno pokazuje da je Dodik iznad države, iznad zakona i iznad volje naroda. Njegove akcije nisu političke provokacije – one su otvoreni napad na ustavni poredak i temelje države.
A ono što je još šokantnije – gotovo da nema reakcije. Među domaćim institucijama vlada pasivnost, dok međunarodna zajednica šuti. Nitko ne sankcioniše Dodika, nitko ne sprječava njegove opasne igre, nitko ne reaguje na stvaranje paralelne vlasti koja potkopava državu. Svaka nova tolerancija samo ohrabruje njegovu samovolju, dok Bosna i Hercegovina polako tone u pravnu i političku anarhiju.
Građani Republike Srpske i cijele BiH više ne mogu biti pasivni posmatrači. Tortura, represija i pravna anarhija moraju prestati. Dodikove igre su prešle granicu prihvatljivog – one su prijetnja svakom demokratskom principu i svakom građaninu ove zemlje.
Vrijeme je da se pokaže da niko nije iznad zakona – ni Milorad Dodik, ni bilo koji politički moćnik. Bez reakcije domaćih institucija i međunarodne zajednice, Bosna i Hercegovina je prepuštena samovolji pojedinca, a opstanak države i vladavina prava postaju sve iluzorniji.
Dodikova politika nije samo unutrašnji problem – to je otvoreni izazov međunarodnom pravu, miru i stabilnosti u regiji. Dokle god se trpi njegova samovolja, Bosna i Hercegovina gubi bitku za pravdu, demokraciju i budućnost svojih građana.
