Izraelska saradnja sa zemljama jugoistočne Evrope širi se od odbrane i sajber sigurnosti do energetike, tehnologije i kritične infrastrukture, jer regija dobija novi značaj u evropskoj sigurnosnoj arhitekturi...
Telefonski razgovor Aleksandra Vučića i Benjamina Netanyahua o dešavanjima na Bliskom istoku, regionalnim sigurnosnim izazovima i budućnosti odnosa Srbije i Izraela bio je više od obične bilateralne diplomatske razmjene. On je odražavao širi trend koji se oblikovao u posljednjih nekoliko godina: postepeno širenje saradnje Izraela sa zemljama jugoistočne Evrope u oblastima od odbrane i sajber sigurnosti do energetike, inovacija i kritične infrastrukture. Srbijanski predsjednik je rekao da su dvojica lidera razmijenila mišljenja o međunarodnoj situaciji i potvrdila svoju posvećenost daljem jačanju saradnje u oblastima od zajedničkog interesa.
Važnost ovog razgovora daleko prevazilazi bilateralne odnose između Beograda i Jerusalema. On odražava promjenjivi regionalni sigurnosni pejzaž, gdje Balkan dobija sve veći strateški značaj kao tačka susreta jugoistočnog krila NATO-a, istočnog Mediterana, Crnog mora i evropskih energetskih i odbrambenih mreža. Regija se više ne posmatra samo kao geografski koridor koji povezuje Evropu sa Bliskim istokom. Umjesto toga, sve se više smatra dijelom šire sigurnosne arhitekture, gdje su odbrana, kritična infrastruktura, energetska održivost i digitalne tehnologije sve više isprepletene.
Ova transformacija se ubrzala od potpune ruske invazije na Ukrajinu i uzastopnih kriza na Bliskom istoku. Ovi sukobi su istakli rastući značaj bespilotnih sistema, višeslojne protivvazdušne odbrane, elektronskog ratovanja, sajber sigurnosti i zaštite kritične infrastrukture. Istovremeno, Evropska unija jača svoju odbrambenu industrijsku bazu i proširuje finansiranje zajedničkih odbrambenih kapaciteta, stvarajući okruženje u kojem regionalna partnerstva dobijaju sve veću stratešku i ekonomsku vrijednost. Za mnoge balkanske zemlje, jačanje odbrambenih kapaciteta više nije samo pitanje vojne modernizacije, već dio šireg napora za povećanje otpornosti na nove sigurnosne prijetnje.
U takvom okruženju, Izrael uživa izrazitu komparativnu prednost, kombinujući operativno iskustvo stečeno u stvarnim sukobima s jednom od najnaprednijih svjetskih odbrambenih i tehnoloških industrija. Istovremeno, jugoistočna Evropa postaje sve važnija za sam Izrael. Regija nudi pristup evropskim tržištima, državama članicama NATO-a i Evropske unije, državama koje žele modernizirati svoje oružane snage, kao i energetskim i transportnim koridorima, čiji je strateški značaj porastao u kontekstu restrukturiranja globalnih lanaca snabdijevanja. Kao rezultat toga, saradnja se sve više proteže izvan nabavke vojne opreme, uključujući transfer tehnologije, zajedničku proizvodnju odbrambene opreme, profesionalnu obuku, sajber sigurnost, vještačku inteligenciju i zaštitu kritične infrastrukture.
Srbija pruža jasan primjer ovog šireg trenda. U aprilu 2026. godine,Beograd planira zajedničku proizvodnju borbenih dronova s Izraelom, kao dio napora za modernizaciju Oružanih snaga Srbije i jačanje domaće odbrambene industrije. U izvještaju se također navodi da je Srbija već kupila izraelske raketne sisteme PULS i bespilotne letjelice Hermes od Elbit Systemsa, vrijedne oko 335 miliona dolara, nakon sporazuma vrijednog 1,6 milijardi dolara postignutog 2025. godine koji je uključivao rakete dugog dometa, dronove i sisteme za elektronsko ratovanje.
Ovi sporazumi su dio dugoročne strategije Srbije za diverzifikaciju izvora snabdijevanja vojnom opremom, uz istovremeno povećanje operativne autonomije. Istovremeno, Beograd nastavlja da balansira svoje evropske težnje sa saradnjom sa zapadnim partnerima, tradicionalnim vezama sa Rusijom i širenjem ekonomskih odnosa sa Kinom. U tom okviru, Izrael služi ne samo kao dobavljač naprednih odbrambenih sistema, već i kao tehnološki partner u oblastima koje definišu moderno bojno polje, uključujući bespilotne sisteme, elektronsko ratovanje, sposobnosti preciznih udara i zajedničku proizvodnju vojne opreme.
Za razliku od Srbije, gdje se saradnja prvenstveno fokusirala na modernizaciju vojnih sposobnosti, strateško partnerstvo Izraela s Grčkom razvilo se u širem okviru koji uključuje obuku, tehnologiju i operativnu saradnju.
Prema međuvladinom sporazumu između Grčke i Izraela, Elbit Systems je odgovoran za uspostavljanje Međunarodnog centra za obuku pilota u 120. zračnom trenažnom krilu u Kalamati. Prema navodima kompanije, program uključuje deset naprednih trenažnih aviona M-346, moderne sisteme za simulaciju i sveobuhvatne usluge obuke, s ciljem transformacije Kalamate u regionalni centar za obuku pilota. Projekat odražava postepenu transformaciju Grčke u regionalni centar za obuku zračnih snaga i povećanje vojne interoperabilnosti u regiji.
Saradnja se proširila i na polju tehnologija za borbu protiv dronova i sajber sigurnosti. U januaru 2026. godine, grčki ministar odbrane Nikos Dendias, nakon razgovora sa svojim izraelskim kolegom Israelom Katzom, izjavio je da dvije zemlje jačaju saradnju u tehnologijama za borbu protiv dronova i sajber sigurnosti. Reuters je također izvijestio da je Grčka odobrila kupovinu 36 izraelskih raketnih sistema PULS, vrijednih procijenjenih 650-700 miliona eura, dok su u toku razgovori o razvoju višeslojnog sistema protivvazdušne i raketne odbrane, kao dijela šire modernizacije grčkih oružanih snaga.
Isti trend je evidentan i u Rumuniji, gdje je pogoršanje sigurnosnog okruženja u regiji Crnog mora ubrzalo napore zemlje da ojača svoje odbrambene sposobnosti. U junu 2026. godine, Rafael Advanced Defense Systems je najavio potpisivanje ugovora vrijednog oko 2 milijarde eura (2,3 milijarde dolara) za isporuku Rumuniji SPYDER sistema protivvazdušne odbrane. Ugovor uključuje lansere raketa, rakete presretače, radarske sisteme, obuku i tehničku podršku, jačajući sposobnosti protivvazdušne odbrane zemlje NATO-a na prvoj liniji fronta koja graniči s Ukrajinom.
Slučaj Rumunije potvrđuje da saradnja Izraela sa balkanskim zemljama daleko prevazilazi izolovane bilateralne sporazume. Iako svaka zemlja slijedi svoje strateške prioritete i ciljeve, sve dijele rastuću potražnju za naprednim sposobnostima u oblasti protivvazdušne odbrane, bespilotnih sistema, elektronskog ratovanja i sajber sigurnosti, što odražava sve veću potrebu za interoperabilnosti i tehnološkom sofisticiranošću u suočavanju s novim sigurnosnim izazovima.
Međutim, ovaj trend nije ograničen samo na konvencionalne odbrambene sisteme. Posljednjih godina saradnja se proširila i na tehnologije dvojne namjene, gdje su granice između nacionalne sigurnosti, sajber prostora i zaštite temeljnih prava postale sve zamagljenije.
Značajan primjer je debata o tehnologijama nadzora. Dana 19. juna 2026. godine, IBNA je izvijestila da su otkrića u vezi s bugarskim izvoznim dozvolama za sisteme nadzora ponovo otvorila diskusije o transparentnosti, institucionalnom nadzoru i odgovornosti. Prema Human Rights Watchu, Bugarska je odobrila izvoz opreme za nadzor u periodu 2018–2023. u zemlje u kojima je postojao rizik da će se te tehnologije koristiti za unutrašnju represiju ili kršenje ljudskih prava. Organizacija je također izvijestila da je kompanija Circles sa sjedištem u Bugarskoj dobila izvozne dozvole za telekomunikacijske sisteme nadzora i softver za presretanje komunikacija.
Sama činjenica izdavanja izvoznih dozvola ne dokazuje da su sistemi konačno isporučeni ili korišteni, niti sama po sebi podrazumijeva njihovu nezakonitu upotrebu. Međutim, ona naglašava izazov uspostavljanja ravnoteže između zahtjeva nacionalne sigurnosti, razvoja odbrambene industrije i zaštite temeljnih prava – pitanje koje privlači sve veću pažnju i Evropske unije i međunarodnih organizacija.
Ovo pitanje je posebno relevantno na Balkanu, gdje koegzistiraju države članice EU, zemlje kandidati i politički sistemi s različitim nivoima institucionalne zrelosti. U tom kontekstu, korištenje naprednih tehnologija više nije samo pitanje operativne efikasnosti, već i test vladavine prava, nezavisnosti mehanizama nadzora i poštovanja evropskih standarda upravljanja.
Istovremeno, izraelsko prisustvo u regiji proteže se daleko izvan sektora odbrane. U istočnom Mediteranu, partnerstvo Grčke, Kipra i Izraela razvilo se u stabilan okvir regionalne saradnje, koji objedinjuje energiju, inovacije i stratešku održivost. Zajednička deklaracija usvojena na 10. trilateralnom samitu, u decembru 2025. godine, poziva na produbljivanje saradnje u projektima prirodnog gasa, međusobnim vezama električne energije, obnovljivim izvorima energije i projektu Velikog morskog interkonektora, a istovremeno promovira zajedničke inicijative u nauci, tehnologiji, inovacijama i vještačkoj inteligenciji.
Ovi događaji pokazuju da granice između odbrane, sajber sigurnosti, energetike i kritične infrastrukture postaju sve zamagljenije. Iste tehnološke mogućnosti koje jačaju vojno odvraćanje sada se koriste za zaštitu energetskih mreža, telekomunikacijske infrastrukture, luka i druge kritične imovine, mijenjajući način na koji države shvataju svoju ukupnu sigurnost.
Istovremeno, mnogi analitičari tvrde da jačanje odnosa s Izraelom ne prati ujednačenu putanju širom Balkana. Politički prioriteti svake vlade, njeni odnosi s Turskom i arapskim svijetom, veze s drugim međunarodnim partnerima i različite operativne potrebe proizveli su različite nacionalne pristupe, što otežava tretiranje Balkana kao jedinstvenog geopolitičkog prostora.
U ovakvoj situaciji, širenje saradnje Izraela sa zemljama jugoistočne Evrope ne može se tumačiti isključivo kao nastavak izvoza odbrane. Umjesto toga, ono odražava širu konvergenciju interesa koja uključuje saradnju u oblasti odbrane, transfer tehnologije, industrijska partnerstva, sajber sigurnost, saradnju u oblasti energije i tehnološke inovacije. Za mnoge balkanske zemlje, ova saradnja je postala sredstvo za ubrzanje tehnološke i operativne modernizacije u periodu pojačane geopolitičke neizvjesnosti. Za Izrael, u međuvremenu, ona jača veze sa evropskim tržištem i sigurnosnom arhitekturom regije koja se stalno razvija.
Telefonski razgovor između Aleksandra Vučića i Benjamina Netanyahua sam po sebi ne mijenja geopolitičku ravnotežu na Balkanu. Međutim, on potvrđuje trend koji se postepeno učvršćivao u posljednjih nekoliko godina. Kako Evropa redefiniše svoju sigurnosnu i odbrambenu politiku, a regionalne krize i dalje podstiču potražnju za naprednim tehnologijama, partnerstva Izraela sa zemljama jugoistočne Evrope dobijaju sve veći strateški značaj. Regija više nije samo koridor koji povezuje Evropu sa istočnim Mediteranom. Sve više postaje dio međusobno povezane mreže saradnje koja uključuje odbranu, energiju, tehnologiju i sigurnost.
