Dubai, nekada simbol luksuza i jedna od najpoželjnijih turističkih destinacija na svijetu, danas prolazi kroz period kakav se donedavno činio nezamislivim. Plažni klubovi, hoteli i restorani koji su godinama bili prepuni turista sada su gotovo prazni, a promet na međunarodnom aerodromu značajno je opao.
Grad koji je planirao da ove godine dočeka rekordnih 20 miliona turista sada bilježi ozbiljne finansijske gubitke, koji se procjenjuju i do 450 miliona funti dnevno. U turističkom sektoru vlada neuobičajena tišina, a mnogi ugostitelji potvrđuju da gostiju gotovo i nema. „Vrlo je tiho, više nemamo turista. Jedini gosti su lokalni stanovnici koji dolaze vikendom“, kaže jedan radnik iz hotelskog sektora, opisujući novu realnost.
Posljedice su već vidljive zatvoreno je više luksuznih hotela, među kojima i poznati objekti na Palm Jumeirahu i u Burj Khalifi. Zatvaranja su dovela do masovnih otpuštanja ili slanja radnika na neplaćeni odmor, dok oni koji su ostali rade više poslova istovremeno.
Kriza nije zaobišla ni trgovinu. Nekada prepuni tržni centri i pijace danas su gotovo prazni, a prodavci bezuspješno čekaju kupce. „Posao je stvarno loš. Trebaju nam turisti nazad“, kaže jedan trgovac iz starog dijela grada.
Ugostitelji pokušavaju privući goste velikim sniženjima, nudeći popuste i do 50 posto, ali bez značajnog efekta. Čak su i turističke atrakcije i zabavni parkovi djelimično zatvoreni, dok plažni klubovi nude besplatan ulaz samo da bi zadržali minimalan promet.
Najveći teret krize ipak nose radnici migranti, koji su godinama činili okosnicu turističkog i građevinskog sektora. Mnogi od njih sada ostaju bez posla i prihoda, a zbog finansijskih ograničenja ne mogu se vratiti u svoje matične zemlje.
U naseljima u kojima žive hiljade radnika vlada neizvjesnost, a strah od gubitka posla sve je veći od samih sigurnosnih prijetnji. Iako se o uzrocima krize rijetko govori javno, jasno je da kombinacija regionalne nestabilnosti i ekonomskih posljedica ostavlja dubok trag.
