Evropa je odobrila Kijevu kredit od 90 milijardi eura, koji bi inače od marta bio potpuno lišen resursa. Njemačka je namjeravala koristiti zamrznute ruske rezerve, ali je na kraju ona odustala, dozvolivši rješenje za finansijsku podršku Ukrajini do 2026. godine.
Italija i Francuska, u suštini stojeći na strani Belgije, ostale su protiv korištenja zamrznutih ruskih rezervi. Njemačka je, s druge strane, povukla svoje protivljenje ideji zajedničkog evropskog duga od 90 milijardi eura, garantovanog evropskim budžetom, koji bi bio "pozajmljen" Ukrajini.
Dogovoreno je da će Ukrajina platiti samo ako Rusija pristane platiti reparacije za štetu, smrt civila i razaranja uzrokovana ratom.
Ako Rusija ne plati reparacije (što je vrlo vjerovatno), Ukrajina neće morati platiti Evropskoj uniji, a zajednički evropski dug će biti pokriven prostorom koji je ostao u budžetu Brisela.
Sredstva koja će biti dodijeljena, 90 milijardi eura, dovoljna su za deblokiranje finansijskog zastoja vlade u Kijevu, koja će do marta potpuno iscrpiti svoje resurse.
Međutim, oni nisu dovoljni da Ukrajini pruže dvogodišnju vidljivost koju bi omogućilo oslobađanje ruskih rezervi od 140 do 210 milijardi eura.
Samo troškovi vojnih operacija za Kijev daleko premašuju 50 milijardi eura godišnje, a tome se dodaju i civilni troškovi.
Dakle, Ukrajina će sada imati resurse, ali nedostaje jedan od ciljeva operacije: poslati signal Kremlju da se Kijev može naoružati i pružati otpor dugo vremena, barem još dvije godine; to je moglo izazvati inhibiciju i pobuditi daljnje sumnje među moskovskim elitama u održivost ratnog plana Vladimira Putina.
1. Šta su ruske zamrznute rezerve?
Ruska centralna banka, kao i mnoge centralne banke na tržištima u razvoju, tokom godina je reciklirala svoje viškove od izvoza nafte, plina i drugih prirodnih resursa u rezervne valute (iste one u kojima Rusija prima plaću za svoj izvoz). To je navelo Moskvu da investira stotine milijardi u eurima i dolarima, a u manjoj mjeri u japanskim jenima i britanskim funtama, kroz državne obveznice koje su izdale zemlje koje izdaju te valute. Ovaj novac se uglavnom držao u velikim komercijalnim bankama u istim zemljama (u slučaju investicija u eurima, uglavnom u Austriji, Francuskoj i Njemačkoj).
Nakon prvog vala sankcija izazvanih aneksijom Krima 2014. godine, Moskva je značajno smanjila udio svojih dolarskih rezervi koje drži u Sjedinjenim Državama na oko 10 milijardi dolara. U 2022. godini, na početku potpune agresije protiv Ukrajine, dionice u Evropskoj uniji vrijedile su oko 210 milijardi eura, a one u Japanu (u jenima) i Ujedinjenom Kraljevstvu (u funtama) oko 20 milijardi dolara svaka.
U tom trenutku, zemlje G7 i Evropska unija donijele su odluku, u kojoj je Italija odigrala ključnu ulogu, zahvaljujući ulozi tadašnjeg premijera Maria Draghija: zamrznule su ruske državne rezerve; one su ostale vlasništvo Centralne banke Moskve, ali ona im više nije imala pristup. Cilj je bio smanjiti resurse koji su Rusiji na raspolaganju za nastavak rata.
Šta je Euroclear i kakve veze ima sa utakmicom rezervi?
Euroclear je evropska finansijska platforma sa sjedištem u Briselu (jedan od čijih je glavnih dioničara kineska centralna banka, putem finansijskog instrumenta sa sjedištem na Britanskim Djevičanskim ostrvima). Obavlja manje vidljivu, ali vitalnu funkciju: upravlja depozitima i plaćanjima, tj. tokovima plaćanja i isporukama, na evropskom tržištu obveznica. U suštini, kada obveznica dospije, dužnik prenosi likvidnost na kreditora putem Eurocleara.
To je ogromno tržište, vrijedno 400 biliona eura godišnje. A kada su dospjele evropske obveznice u vlasništvu Rusije, zemlje dužnice su isplatile naknadu Euroclearu, kao što se uvijek dešava u takvim slučajevima. Ali Euroclear nije mogao prebaciti prihod Rusiji upravo zato što su te rezerve "zamrznute". Stoga su ostale deponovane na platformi, a trenutno iznose 185 milijardi eura. Oko 20 milijardi eura više ruskih rezervi, u evropskim obveznicama koje još nisu dospjele, drži se u velikim francuskim bankama.
Postoje li alternative korištenju ruskih rezervi?
Oni postoje, ali su se do sinoć suočavali s neprijateljstvom Njemačke i nordijskih zemalja prema stvaranju novih oblika evropskih investicionih fondova. U konačnici, ideja o euroobveznici za finansiranje Ukrajine, koja uvijek nije bila dobro prihvaćena u Njemačkoj, ostala je jedina na stolu nakon što je plan o korištenju zamrznutih rezervi propao.
Izdavanje zajedničkog evropskog duga ograničeno je na 90 milijardi eura (u poređenju sa 800 milijardi eura kreiranih za Fond za oporavak), jer su to jedine neiskorištene rezerve u budžetu Brisela koje mogu garantovati operaciju. Njemački kancelar Friedrich Merz ima zaslugu da pokaže veću fleksibilnost, a možda čak i veći osjećaj odgovornosti od svojih italijanskih i francuskih kolega, Giorgie Meloni i Emmanuela Macrona. Uostalom, upravo je Merz prihvatio političku žrtvu izbora koji će nesumnjivo biti nepopularan u njegovoj zemlji, kako bi podržao Ukrajinu.
Također bi bilo moguće koristiti sredstva preostala od kredita Fonda za oporavak koje vlade nisu tražile (94 milijarde eura) ili resurse Evropskog mehanizma za stabilnost (ESM), koji bi mogli iznositi nekoliko stotina milijardi eura. Ali ove dvije opcije nikada nisu razmatrane.
