Dok zemlje regiona ubrzano povlače sredstva iz evropskog Plana rasta za Zapadni Balkan, Bosna i Hercegovina ostaje po strani – ne zbog nedostatka novca, već zbog unutrašnjih političkih blokada.
Evropska komisija danas je odobrila novu tranšu finansijske pomoći: Albaniji 49 miliona eura, Crnoj Gori 44,2 miliona, a Sjevernoj Makedoniji 65,7 miliona eura. Riječ je o sredstvima koja dolaze kao nagrada za konkretne reforme – od unapređenja poslovnog okruženja i inovacija do ulaganja u obrazovanje i digitalizaciju.
Time su ove tri države dodatno učvrstile svoju poziciju u procesu približavanja Evropskoj uniji, ali i demonstrirale ono što Brisel već duže vrijeme traži – mjerljive rezultate.
Nasuprot tome, Bosna i Hercegovina ostaje jedina zemlja u programu koja još nije povukla značajnija sredstva. Razlog je izostanak potpisivanja ključnog Sporazuma o Instrumentu za reforme i rast, bez kojeg nema pristupa fondovima.
Problem nije tehničke, već političke prirode. Neslaganja unutar državne vlasti oko toga ko će koordinirati provođenje programa dovela su do zastoja koji BiH već sada skupo košta. Dok SNSD insistira na tome da tu ulogu preuzme ministar finansija Srđan Amidžić, ministri iz stranaka Trojke takav prijedlog odbacuju.
U međuvremenu, novac koji je mogao biti investiran u ekonomiju, infrastrukturu i reforme – stoji neiskorišten.
Ironija je u tome što je potencijal za BiH među najvećima u regionu. Planom rasta predviđeno je čak 976,5 miliona eura za našu zemlju, ali pod jasnim uslovom: provedba reformi iz već usvojene Reformske agende.
Bez obzira na političke blokade, BiH bi mogla dobiti inicijalnu tranšu od nešto više od 60 miliona eura, no ostatak sredstava ovisit će isključivo o konkretnim potezima vlasti. Rokovi su jasno postavljeni – do juna 2027. godine potrebno je realizirati niz reformskih mjera koje bi mogle donijeti dodatnih 378 miliona eura.
Dok susjedi koriste priliku i jačaju svoje ekonomije uz podršku Brisela, Bosna i Hercegovina ponovo se suočava sa starim problemom – unutrašnjim nesuglasicama koje koče razvoj.
Pitanje više nije da li novac postoji, već da li postoji politička volja da se on iskoristi.
