Ne stišavaju se optužbe i sumnje koje prate posljednji konkurs Fondacije za kinematografiju Sarajevo, institucije koja upravlja s više od 2 miliona KM javnog novca za razvoj scenarija i organizaciju filmskih festivala.
U središtu skandala su neispunjeni formalni uslovi, nestale prijave i tvrdnje o favoriziranju odabranih projekata, dok odbijeni autori prijete tužbama i krivičnim prijavama.
Nakon objave rezultata, jasno je da su mnogi autori pali na administrativnim "minama": nepravilno uvezane prijave, nedostatak potpisa, pečata, ili nepotpune finansijske specifikacije. No, slučajevi poput onog filmskog autora Faruka Lončarevića, čiji je projekat jednostavno "nestao" sa svih listi – administrativno spornih, nepodržanih i finansiranih – izazivaju dodatnu sumnju.
"Naša prijava nije uvrštena nigdje. To je jedan od četiri projekta za koje znamo da su misteriozno nestali", kazao je Lončarević. Slične pritužbe dolaze i od Kenana Musića, direktora Omladinskog film festivala Sarajevo, koji tvrdi da su nepotrebno odbijeni zbog zahtjeva koji nisu ni predviđeni pravilima konkursa.
Gdje je nestala jednakost?
Iz Fondacije se brane tvrdnjama da svi prijavljeni moraju ispuniti formalno-pravne uslove kako bi uopšte ušli u razmatranje. "Razumijemo da korisnici banaliziraju propisane uslove, ali jednakost postupka zahtijeva strogo poštivanje pravila", navode iz Fondacije. No, filmski autori sumnjaju da se iza fasade proceduralne strogosti krije pogodovanje uskoj grupi podobnih projekata.
Jedan od ključnih problema je netransparentnost. Prema riječima Mirsada Ćatića, direktora Avantura Film Festivala, Fondacija nije objavila zapisnike sa sjednica stručnog žirija ni detaljne ocjene projekata. "Sve ovo vodi ka zaključku da je cilj Fondacije da se sama ugasi i prikaže besmislenom", upozorava Ćatić.
Ko dobija, a ko ostaje praznih ruku? Prema autorima, novac redovno odlazi projektima koji nemaju zapažene rezultate, ne izlaze iz lokalnog konteksta ili čak nikada ne budu realizovani. Istovremeno, debitanti i nezavisni filmski stvaraoci, kojima je podrška najpotrebnija, ostaju bez ikakvih sredstava.
"Imaju interesnu grupu koja stalno prima sredstva, dok se ostatak filmske zajednice guši u apsurdu pravila i administracije", tvrdi Musić.
Politički upliv ili nesposobnost?
Kritike nisu zaobišle ni ministricu Sanju Vlaisavljević, čije se vođenje kulturnih institucija, prema mišljenju brojnih autora, pretvorilo u demontažu kulturne scene u BiH. "Ovo nije slučajnost. Od prošle godine se ciljano urušava povjerenje u Fondaciju kako bi se dokazala njena navodna besmislenost", zaključuje Ćatić.
Jasno je da iza ove zavjese proceduralnih propusta i netransparentnosti stoje ozbiljni problemi – od mogućih političkih pritisaka do urušavanja jedne od rijetkih institucija koja bi trebala podržavati razvoj filmske umjetnosti u BiH. Ako se situacija ne promijeni, posljednji konkurs Fondacije za kinematografiju mogao bi postati simbol urušavanja kulturnog sektora u zemlji.
