Ministar vanjskih i evropskih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman govorio je o ostavci visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Christiana Schmidta, kao i o mogućim implikacijama koje bi takav razvoj događaja mogao imati na političku situaciju u zemlji.
Nakon sastanka u Briselu, Grlić Radman je potvrdio da su ministri vanjskih poslova država članica Evropske unije primili k znanju informaciju o Schmidtovom odlasku, ali bez detaljnijeg ulaska u buduće korake.
On je odgovorio i na pitanje o mogućim rizicima po stabilnost Bosne i Hercegovine u slučaju da se proces imenovanja novog visokog predstavnika oduži, posebno imajući u vidu činjenicu da se zemlja nalazi u izbornoj godini.
“Ne mogu špekulirati dalje šta će biti za nasljednika, ali Schmidt je u BiH do dolaska novog visokog predstavnika. Odgovornost za BiH, njenu nezavisnost i teritorijalni integritet je u rukama političkih lidera. Ono što Hrvatska zagovara jeste ustavna struktura, institucije koje poštuju ravnopravnost triju konstitutivnih naroda, apelujemo upravo na ozbiljnost i zrelost političara u BiH”, rekao je Grlić Radman.
Schmidt iza sebe ostavlja duboke podjele: Kako je mandat visokog predstavnika promijenio političku scenu BiH
Brisel oprezan nakon Schmidtove ostavke: EU odgovor prebacila na Kaju Kallas
Wadephul se oglasio nakon Schmidtove ostavke: “Djelovao je u interesu mira i stabilnosti BiH”
U nastavku obraćanja osvrnuo se i na odnose između Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država, posebno u kontekstu Zapadnog Balkana, ističući da se u javnosti pojavljuju različite analize o mogućim razilaženjima stavova.
“U javnom prostoru dostupne su razne analize, ali mislim da je zajednički cilj SAD-a i EU, baš kao i Hrvatske, energetska diverzifikacija. Hrvatska kao energetsko čvorište, a to se potvrdilo u Dubrovniku, potvrdila je svoj angažman, svoje zalaganje i opredijeljenost za jačanje energetske diverzifikacije i bilo kakve ovisnosti o ruskom plinu”, poručio je šef hrvatske diplomatije.
Grlić Radman je time naglasio da, uprkos spekulacijama o mogućim razlikama u pristupu, ključni strateški ciljevi ostaju usklađeni, posebno kada je riječ o energetskoj sigurnosti i regionalnoj stabilnosti.
