Cijene hrane u Bosni i Hercegovini odavno su prešle granicu podnošljivog. Mlijeko, hljeb, meso, ulje — proizvodi koji bi trebali biti osnova svake kućne potrošnje — postali su luksuz za sve veći broj građana. Na pijacama se čuju uzdasi, u marketima se broje kovanice, a na blagajnama sve češće ostaju neplaćeni artikli. Ljudi kupuju na komad, ne na kilograme. U korpama je sve manje, a na licima sve više brige.
Prosječna plata, koja se već godinama ne pomjera u skladu sa rastom cijena, više ne pokriva ni osnovne troškove života. Dok građani biraju između računa i večere, oni koji bi trebali donositi rješenja večeraju u luksuznim restoranima. Fotografije iz skupih lokala postale su simbol političkog beščašća — dok narod jede na dug, vlast jede za nas.
Narod odustaje od hrane, političari od odgovornosti
Građani se sve češće odriču mesa, mlijeka, voća i povrća. Majke kupuju manje da bi djeca imala više. Stariji se odriču svega — jer nemaju od čega. Njihove penzije dovoljne su tek da plate struju i lijekove, dok o punom frižideru mogu samo sanjati.
Država koja ne može obezbijediti pristupačne cijene osnovnih životnih namirnica izgubila je smisao. Umjesto da štiti one koji jedva preživljavaju, vlast se bavi sopstvenim komforom, raspodjelom funkcija i fingiranjem ekonomskog napretka koji niko osim njih ne vidi.
“Tržište odlučuje”, ali narod plaća
Cijene rastu pod izgovorom “tržišnih kretanja”, dok domaći proizvođači propadaju, a uvozni lanci ubiru rekordne profite. Država šuti, a inspekcije se pojavljuju samo kada treba kazniti sitnog prodavača na pijaci, ne i one koji monopolizuju tržište i dižu cijene kako im se prohtije.
Kilogram mesa u pojedinim prodavnicama premašuje 20 KM. Litar ulja, koji je prije tri godine koštao manje od dvije marke, sada dostiže cijenu kafe u kafiću. Povrće, voće i mliječni proizvodi postali su roba za privilegovane. U zemlji koja se nekada ponosila vlastitim selom i proizvodnjom hrane, danas narod zavisi od uvoza i milosti trgovačkih lanaca.
Sistem protiv građana
Umjesto da kontrolišu cijene, vlasti kontrolišu medije. Umjesto da uvedu subvencije za domaću proizvodnju, finansiraju nove službene automobile. Umjesto da planiraju kako da narod preživi zimu, planiraju ko će dobiti koje ministarsko mjesto.
Bosna i Hercegovina je danas zemlja u kojoj radnik gladuje, a političar se goji. Zemlja u kojoj se sve više ljudi budi praznog stomaka i zaspi sa strahom od sutra. Zemlja u kojoj se više ne živi — već samo preživljava.
Sve dok građani ćute, moćnici će nastaviti jesti na njihov račun. A ono što boli više od gladi jeste činjenica da to čine bez trunke stida, bez imalo grižnje savjesti.
