Posljednja kadrovska i institucionalna dešavanja u pojedinim državnim agencijama ponovo su otvorila pitanje nacionalne ravnoteže u institucijama Bosne i Hercegovine, ali i odgovornosti domaćih političkih struktura za stanje koje se godinama formiralo kroz kadrovske politike.
Posebna pažnja javnosti usmjerena je na stanje u Uprava za indirektno oporezivanje BiH, gdje su na više rukovodećih pozicija imenovani kadrovi koji se politički povezuju s politikama HDZ BiH i SNSD. Kritičari upozoravaju da je finansijski i administrativno izuzetno važna institucija postala predmet političkih dogovora koji se reflektiraju na njen operativni rad.
Prema dostupnim podacima, u pojedinim državnim agencijama postoji nesrazmjer u nacionalnoj strukturi zaposlenih i rukovodećih kadrova, što se posebno dovodi u vezu s primjenom popisnih kriterija iz 1991. godine u sigurnosnim institucijama, uključujući Državna agencija za istrage i zaštitu BiH.
Analize pokazuju da u sistemu državnih institucija postoji i diskusija o raspodjeli direktorskih pozicija među konstitutivnim narodima. Kritičari tvrde da određene političke strukture imaju značajan utjecaj na imenovanja, dok drugi dio javnosti upozorava da problem nije samo u političkoj konkurenciji nego i u nedostatku dugoročne strategije kadrovskog razvoja.
Posebno se ukazuje na činjenicu da u prethodnom periodu nije postojao sistemski model praćenja karijernog napredovanja unutar institucija, što je dovelo do situacije da su ključne pozicije često popunjavane bez jasnog plana sukcesije. U praksi to znači da se promjene rukovodstva događaju naglo, bez dovoljno pripremljenih stručnjaka koji bi mogli preuzeti odgovornost za vođenje osjetljivih državnih struktura.
Političke stranke koje su u ime bošnjačkog korpusa učestvovale u radu državnih institucija također se suočavaju s kritikama da nisu razvile stabilnu kadrovsku politiku. Umjesto sistemskog pristupa, odluke su često donosene kroz kratkoročne političke dogovore, bez garancija da će u narednim godinama postojati kontinuitet u zastupljenosti kadrova.
Stručnjaci upozoravaju da institucije poput UIO BiH i SIPA-e nisu samo administrativni organi nego i ključni stubovi finansijske i sigurnosne stabilnosti države. Svaka dugoročna kadrovska neravnoteža u takvim sistemima može imati posljedice na efikasnost rada i povjerenje javnosti.
Ipak, dio analitičara smatra da problem ne treba posmatrati isključivo kroz prizmu međunacionalnih političkih odnosa. Posebno se naglašava da odgovornost leži i na domaćim političkim predstavnicima koji su učestvovali u procesima imenovanja, ali i na nedostatku strateškog planiranja razvoja kadrova unutar institucija.
Bez uspostavljanja jasne politike profesionalnog napredovanja i institucionalnog praćenja kadrovskih potencijala, teško je očekivati da će postojeći disbalansi u državnim strukturama biti dugoročno riješeni, upozoravaju sagovornici iz političkog i stručnog sektora.
