U Sarajevu je održan stručni panel koji je otvorio raspravu o promjenama u odnosima velikih sila i novoj konfiguraciji uticaja u Zapadnoj Aziji, s posebnim osvrtom na navodne posljedice Memoranduma o razumijevanju između Irana i Sjedinjenih Američkih Država.
Diskusija u Naučnoistraživačkom institutu “Ibn Sina” okupila je analitičare koji su pokušali sagledati širi kontekst dešavanja, od sigurnosnih implikacija do energetske politike i diplomatskih pomjeranja. Zajednička ocjena učesnika bila je da se globalni poredak ubrzano mijenja i da ulazi u period u kojem se odnosi snaga ne oblikuju više isključivo kroz klasične oblike pritiska.
Sabahudin Šarić u svom izlaganju fokusirao se na dugoročne obrasce odnosa Zapada prema Iranu, ističući da se često zanemaruje historijska i društvena dimenzija iranske države.
“Zapad zapravo ne razumije šta je u svojoj suštini iranska civilizacija i na kojim historijskim i kulturnim temeljima ona počiva. To hronično nerazumijevanje njihovog mentaliteta, pristupa i same države dovodi do pogrešnih procjena u vanjskoj politici i kreiranju odnosa prema Teheranu. Ignorisanje te duboke ukorijenjenosti nacionalnog otpora u sam identitet iranskog društva redovno rezultira neuspjehom pritisaka koji dolaze izvana”, istakao je Šarić.
Govoreći o vojno-diplomatskoj dimenziji, Osman Softić je naglasio da se savremeni konflikti sve češće vode kombinacijom indirektnih metoda i političkog pregovaranja, gdje nijedna strana ne ostvaruje apsolutnu prednost.
“Iran je svojim pametnim, asimetričnim pristupom ratovanju uspio razuvjeriti Amerikance od daljnjih eskalacija i nastavka sukoba. Ono što također treba posebno naglasiti jeste da su se iranski pregovarači na diplomatskom parketu pokazali kao izuzetno vješti, te su nastupili na jednom višem akademskom nivou u odnosu na američke predstavnike. Upravo ta besprijekorna sinergija vojnog odvraćanja na terenu i superiorne intelektualne pripreme za pregovaračkim stolom primorala je Washington na ustupke”, objasnio je Softić.
U analizi širih međunarodnih posljedica, Admir Lisica je ukazao na mogućnost postepenog preoblikovanja savezništava i otvaranja novih diplomatskih kanala između aktera koji su ranije bili u otvorenom antagonizmu.
“Očekujem da će se Iran u narednom periodu snažnije povezati i sa drugim zemljama Zapada. Optimista sam da će ovaj sporazum na kraju donijeti benefite svim stranama”, naveo je Lisica, dodajući da se promjene posebno odražavaju na regionalne odnose snaga: “Izrael je uvjerljivo najveći gubitnik ovog dogovora između Washingtona i Teherana. Njihova dugogodišnja strategija guranja Irana u izolaciju ovim je činom potpuno obesmišljena, što nepovratno mijenja cijelu geopolitičku sliku”.
U završnici panela, Belmin Herić se osvrnuo na značaj energetskih ruta i strateških tačaka globalne trgovine, naglašavajući da su upravo one često ključni faktor u oblikovanju međunarodnih sporazuma.
“Iranska blokada Hormuškog moreuza bila je apsolutno presudna da dođe do ovog memoranduma. Amerikanci takav potez jednostavno nisu očekivali i on ih je strateški iznenadio, natjeravši ih na pregovore”, rekao je Herić, dodajući da savremeni odnosi sve više zavise od kontrole ključnih energetskih pravaca i sposobnosti država da ih koriste kao instrument političkog uticaja.
