Prema informacijama iz sigurnosnih i obavještajnih krugova, Izrael se priprema za mogući novi sukob s Hezbollahom, ali se naglašava da takav razvoj događaja ne bi bio moguć bez prethodnog odobrenja Washingtona.
Kraj ovog mjeseca postavljen je kao rok libanskoj vladi da završi proces razoružavanja Hezbolaha južno od rijeke Litani. Taj termin se poklapa s planiranim susretom izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji bi se trebao održati 29. decembra na Floridi.
Signali moguće izraelske vojne operacije u Libanu pojavili su se prošlog mjeseca, nakon ubistva istaknutog vojnog komandanta Hezbolaha Hajtama Alija Tabatabaija. Uprkos tome, Hezbollah je zadržao politiku suzdržanosti, ne odgovarajući čak ni minobacačkom vatrom, što je u prethodnim godinama često odgovaralo Izraelu.
Ipak, procjene izraelske vojske ukazuju na to da bi u slučaju potpune eskalacije Hezbollah odgovorio koordiniranom baražnom paljbom stotina raketa, eksplozivnih projektila i dronova tokom više dana.
Sigurnosni zvaničnici smatraju da nijedna velika vojna operacija neće biti pokrenuta bez saglasnosti američkog predsjednika Donalda Trumpa, zbog čega je malo vjerovatno da će se bilo kakva akcija desiti prije Netanyahuove planirane posjete Bijeloj kući.
Prema procjenama vojne obavještajne službe, Hezbollah trenutno preferira trpjeti gotovo svakodnevne izraelske zračne udare, umjesto ulaska u otvorenu eskalaciju, fokusirajući se na unutrašnje borbe za moć koje smatra politički i organizacijski podnošljivijima.
Navodi se da je ugled Hezbolaha kao političkog i društvenog pokreta značajno oslabljen tokom protekle godine. Organizacija se suočava s ozbiljnim problemima u zbrinjavanju desetina hiljada interno raseljenih Libanaca koji su ostali bez domova nakon izraelskih kopnenih operacija u južnom Libanu.
Obavještajni izvori ukazuju na rastući trend preusmjeravanja lojalnosti šiitskih pristalica prema Amal pokretu. Hezbollah, kako se navodi, nije u stanju adekvatno podržati veliki broj porodica poginulih i ranjenih, iako s vojne tačke gledišta i dalje ostaje snažniji od libanonske vojske.
Do promjene tog odnosa snaga, Hezbollah će, prema procjenama, nastaviti obnavljati svoje redove, oslanjajući se prvenstveno na lokalnu proizvodnju i modifikaciju postojećih raketa u precizno navođene projektile.
Ističe se i da svaki ozbiljan pokušaj razoružavanja Hezbolaha gotovo sigurno uključuje upotrebu sile, budući da organizacija nema namjeru dobrovoljno se razoruža, dok libanonska vojska zasad održava neutralan stav.
Uprkos nastojanjima da proširi svoje prisustvo u Bejrutu, Hezbollah se suočava s novim izazovima. Obavještajni izvori govore o poteškoćama u iznajmljivanju stanova izvan tradicionalnih uporišta, a zabilježeni su i slučajevi odbijanja lokalnog stanovništva da prihvati smještaj porodica ili komandnih struktura poveznih s tom organizacijom.
Stanovnici, kako se navodi, strahuju da u slučaju izraelskih napada neće biti obeštećeni ukoliko njihovi objekti budu dovedeni u vezu s Hezbollahom.
Dodatni pritisak predstavlja i politički kalendar. Parlamentarni izbori u Libanu planirani su za maj, a procjene ukazuju da je aktuelni generalni sekretar Hezbolaha, Naim Qassem, više fokusiran na očuvanje unutrašnje kohezije i političke legitimnosti nego na ulazak u novi rat s Izraelom.
Procjene iz sigurnosnih krugova ukazuju da Qassemu nedostaje karizma njegovog prethodnika Hasana Nasrallaha, što se odražava na slabljenje podrške među šiitskim biračima i jačanje rivalnog Amal pokreta, koji, poput Hezbolaha, ima snažnu socijalnu i političku infrastrukturu.
