Opet su došli, ovoga puta ne Plenković ili Vučić, no istih ideoloških korijena, ljudi koji nam sugeriraju kako trebamo oblikovati našu budućnost ako želimo preživjeti. Gordan Jandroković, predsjednik Sabora Republike Hrvatske, boravio je jučer i danas u Bosni i Hercegovini, gdje je razgovarao s parlamentaricima, a očito je da je nastojao forsirati hrvatski utjecaj u našim institucijama, kako državnim, tako i parlamentarnim. U Mostaru je, kao pravi "prijatelj", poručio da će Hrvatska uvijek biti uz nas, kao partner, i pomoći nam kad god zatreba.
Međutim, danas u Mostaru, nakon što je već uživao dodatnu dozu šerbeta hegemonizma, Jandroković je izgovorio prijetnju – ako Bosna i Hercegovina ne bude funkcionirala kako Zagreb želi, onda ona neće postojati. Drugim riječima, ili ćemo se prilagoditi njihovim zahtjevima, ili će nas biti.
Njegove riječi, u kojima forsira "konstitutivnost" po mjeri Zagreba, savršeno odražavaju stvarnu namjeru politike koju predstavlja. Poznato je da "konstitutivnost" prema njegovim standardima ne znači ravnopravnost svih naroda, već je to još jedan način za raspodjelu političkih i ekonomskih interesa, posebno kad je riječ o kontroli ključnih resursa, kao što je plin. Iako se to javno predstavlja kao borba za ravnopravnost, zapravo je riječ o održavanju kontrole nad energetskim i infrastrukturnim resursima, kroz politiku koja favorizira određene etničke grupe u BiH, a na štetu drugih.
Dok se iz Zagreba izriču slične prijetnje, istovremeno, BiH je suočena s unutarnjim podjelama koje omogućuju političarima poput Jandrokovića, Plenkovića i Čovića da nesmetano održavaju ovu "konstitutivnost" koja zapravo ugrožava suverenost zemlje. Politička stvarnost BiH, u kojoj vlasti iz Sarajeva i Mostara donose odluke koje nisu nužno u interesu svih građana, već samo određenih političkih elita, predstavlja ozbiljnu prijetnju stabilnosti i budućnosti ove zemlje.
Nažalost, politički sklop BiH danas nije jedinstven u svojoj odbrani državnosti, jer su mnogi političari unutar zemlje ili nesvjesni opasnosti koju predstavlja ovakva politika, ili čak aktivno rade na njenom podržavanju. Tko je danas spreman zaista braniti BiH? Odgovor na to pitanje je, nažalost, jasan – malo tko. A hoćemo li to promijeniti, to ostaje nepoznato.
Jandroković i njemu slični ne dolaze ovamo iz prijateljskih namjera, već kako bi otvoreno poduprli podjelu Bosne i Hercegovine, bez obzira na političke ili društvene posljedice. Nažalost, mnogi unutar BiH, koji bi trebali biti na oprezu, umjesto toga nastavljaju igrati igru koja vodi ka destabilizaciji zemlje, dok ostali čekaju da se "geler" konačno vrati na svoje mjesto.
