Javne ustanove u Tuzli odbijaju osuđenike na radu za opće dobro: Zašto privatni sektor pokazuje više sluha?
Unatoč pozitivnim rezultatima modela rada za opće dobro na slobodi, javne ustanove i preduzeća u Tuzli i dalje ne pokazuju interes za njegovu implementaciju. S druge strane, privatne kompanije su spremnije otvoriti vrata osuđenicima, što postavlja ozbiljna pitanja o ulozi državnih institucija u resocijalizaciji počinilaca krivičnih djela.
Tuzla na začelju implementacije
Prema važećim zakonima Bosne i Hercegovine, kazna zatvora do jedne godine može se zamijeniti radom za opće dobro uz pristanak osuđenika. Ovaj model, koji se pokazao uspješnim u drugim dijelovima zemlje i regije, trebao bi omogućiti počiniteljima lakši povratak u društvo, dok zajednica istovremeno ostvaruje korist od njihovog angažmana.
Međutim, u Tuzli ovakav koncept nailazi na prepreke, prije svega zbog nezainteresiranosti javnih institucija da pruže priliku osuđenicima. Iako su pokušaji da se ovaj model implementira postojali, rezultati su ostali nezadovoljavajući. U cilju promjene takve prakse, gradski vijećnik Anel Ibeljić uputio je inicijativu Ministarstvu pravosuđa i uprave Tuzlanskog kantona, tražeći da se omogući veći angažman osuđenika u javnim preduzećima i ustanovama čiji je osnivač Grad Tuzla.
Institucije odbijaju, privatni sektor prihvata
Iako su inicijative za povezivanje osuđenika s javnim sektorom u Tuzlanskom kantonu pokrenute još 2021. godine, one nisu naišle na pozitivan odgovor. U sklopu dosadašnjih napora, Ministarstvo pravosuđa i uprave TK uputilo je pismene pozive svim relevantnim javnim preduzećima i ustanovama u Tuzli, ali nijedno nije izrazilo interes.
Primjer Doma penzionera Tuzla, koji je inicijalno bio uključen u program, ali se kasnije povukao, pokazuje s kakvim izazovima se ovaj koncept suočava. Dom penzionera ne samo da je odbio ućestvovati u programu, već je i imenovani povjerenik, zadužen za nadzor nad radom osuđenika, odbio dalje obavljati tu funkciju.
Suprotno tome, privatni sektor pokazuje veću dozu odgovornosti prema zajednici. Kompanije poput Solana d.d. Tuzla i Papilon d.o.o. Čelić prepoznale su potencijal ovakvog modela i sklopile ugovore s ministarstvom, omogućavajući osuđenicima da odsluže kazne kroz rad koji koristi i njima i društvu. Ministarstvo naglašava da su ova preduzeća pokazala izuzetnu saradnju i odgovornost u sprovođenju programa.
Zašto javni sektor odbija učestvovati?
Ministarstvo pravosuđa TK jasno ističe kako su javne institucije pokazale neviđenu nezainteresiranost za implementaciju ovog modela. Među ustanovama i preduzećima koja su odbila učešće nalaze se JKP Komunalac, Vodovod i kanalizacija, Saobraćaj i komunikacije, Pannonica, Gradski stadion Tušanj, SKPC Mejdan, Komemorativni centar, Centralno grijanje, Narodno pozorište i Tržnice – pijace.
Odbijanje javnog sektora da učestvuje u ovom programu izaziva niz pitanja. Da li se radi o birokratskoj inertnosti, nepovjerenju prema osuđenicima ili jednostavnom nedostatku volje da se doprinese društvu? Ironično, ista ta preduzeća i ustanove finansiraju se iz budžeta u koji doprinosi cijela zajednica, a kada dođe vrijeme da pruže nešto zauzvrat – okreću glavu.
Gdje je rješenje?
Unatoč otporu javnog sektora, Ministarstvo pravosuđa TK ne odustaje. Uveli su čak i naknade za povjerenike koji nadziru osuđene osobe na radu, kako bi povećali interes poslodavaca. No, rezultati su i dalje minimalni.
„Porazno je da veći interes za doprinos pravosudnom sistemu i društvu pokazuju privatni subjekti nego javne ustanove i preduzeća koja finansira država. Tuzla, kao najveći grad kantona, ne učestvuje u izvršenju ove sankcije kroz svoje javne institucije, što je nedopustivo“, kažu iz Ministarstva.
Ostaje da se vidi hoće li inicijativa vijećnika Ibeljića donijeti promjene ili će Tuzla i dalje ostati grad u kojem su vrata za osuđenike širom otvorena samo u privatnom sektoru, dok ih javne institucije drže zatvorenima.
