U bivšoj Jugoslaviji planirano je izgraditi četiri nuklearne elektrane, a "Energoinvest" iz Sarajeva bio je odgovoran za proizvodnju opreme za reaktore. Nuklearni program je započeo već 1955. godine, kada je jugoslovenska vlast prepoznala potrebu za alternativnim izvorima energije zbog ograničenih zaliha uglja.
Prva nuklearna elektrana koja je sagrađena bila je "Krško" u Sloveniji, puštena u rad 1983. godine. Plan je bio da se sljedeća elektrana izgradi na lokaciji "Prevlaka" uz rijeku Savu, nizvodno od Zagreba, dok su preostale dvije trebale biti smještene na obalama Dunava. Svi ovi projekti bili su dio dugoročnog energetskog plana, s ciljem osiguravanja stabilnosti i smanjenja ovisnosti o fosilnim gorivima.
Jugoslavenske kompanije imale su ključnu ulogu u ovom procesu. "Energoinvest" je proizvodio opremu za reaktore, dok su druge firme poput "Rade Končara" i "Jugoturbine" bile zadužene za proizvodnju generatora i turbina. Zemlja je također ulagala značajna sredstva u obrazovanje i specijalizaciju kadrova, slanjem stručnjaka na školovanje širom svijeta. Nuklearni odsjek Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu igrao je važnu ulogu u obrazovanju stručnjaka za nuklearnu energiju.
Međutim, nakon katastrofe u Černobilu, donesen je zakon kojim je zabranjena dalja gradnja nuklearnih objekata, čime su planovi za druge elektrane prekinuti. Unatoč tome, postavlja se pitanje o dugoročnoj isplativosti ulaganja u nuklearnu energiju, s obzirom na to da bi ona mogla osigurati stabilnost i značajan profit u decenijama koje dolaze.
