Podaci iz devet ključnih državnih ministarstava, objavljeni početkom oktobra 2025. godine, otkrivaju duboku neravnotežu u raspodjeli kadrova, koja oslikava aktuelne političke procese i etničke dinamike u Bosni i Hercegovini.
Prema službenim evidencijama, ukupan broj rukovodećih pozicija u ovim institucijama iznosi 90, od čega Bošnjaci i Srbi zauzimaju po 32 mjesta, Hrvati 25, dok jedno mjesto pripada pripadniku reda Ostalih. Kada se uporedi s Popisom stanovništva iz 2013. godine, vidi se značajan pomak u političkoj aritmetici: Bošnjaka je za 13 rukovodećih pozicija manje nego što bi statistički trebalo biti, Srba je četiri više, dok Hrvata ima 11 više nego što demografski odgovara realnom popisu. Nedostaju dva mjesta iz reda Ostalih, što dodatno naglašava neravnotežu u predstavništvu manjina.
Ministarstvo sigurnosti BiH, koje je godinama bilo pod rukovodstvom Nenada Nešića, zabilježilo je promjenu u strukturi upravljanja nakon njegovog hapšenja i razrješenja u januaru 2025. godine. Zamjenik ministra Ivica Bošnjak iz HDZ-a preuzeo je de facto kontrolu nad ministarstvom, bez formalnog imenovanja novog ministra, čime je HDZ u Vijeću ministara stekao dodatnu političku prednost. Trenutni kadrovski sastav od 176 uposlenih u ovom ministarstvu pokazuje relativno izjednačen etnički balans među zaposlenima, ali rukovodeće pozicije od 10 mjesta dominiraju Srbima (5) i Bošnjacima (3), dok Hrvati imaju samo dva predstavnika.
Situacija u Ministarstvu civilnih poslova, na čijem je čelu HDZ-ova ministrica Dubravka Bošnjak, također otkriva trend privilegovanja određenih etničkih grupa. Od ukupno 136 zaposlenih, Bošnjaci i Srbi čine dominantnu većinu, dok su Hrvati i Ostali zastupljeni znatno manje. Rukovodeće pozicije raspoređene su tako da Bošnjaci drže 4, Srbi 3, a Hrvati 3 mjesta. U ovom ministarstvu, unatoč većinskoj kontrolnoj strukturi HDZ-a, etnički balans je formalno očuvan, ali novi uposlenici i državni službenici unose blagu, ali značajnu promjenu u etničkoj strukturi.
Ministarstvo pravde, kojim rukovodi HDZ-ov Davor Bunoza, ima 177 zaposlenih, od kojih je 68 Bošnjaka, 52 Srba i 51 Hrvat, dok rukovodeće pozicije pripadaju u jednakom broju Bošnjacima i Hrvatima (po 4), a Srbi imaju samo 2. Ovaj disproporcionalni odnos između zaposlenih i rukovodećih funkcija dodatno pokazuje kako etnička preraspodjela funkcija može odražavati političku moć, a ne demografske podatke.
Analiza ostalih ministarstava otkriva da Srbi imaju veću zastupljenost u Ministarstvu finansija i trezora (gdje je 83 Srba od ukupno 167 uposlenih) te u Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa (90 Srba od 186 zaposlenih), dok Bošnjaci dominiraju u Ministarstvu vanjskih poslova i Ministarstvu odbrane. Posebno je zanimljivo Ministarstvo prometa i komunikacija, kojim rukovodi Edin Forto iz reda Ostalih, gdje Hrvati imaju najveću zastupljenost na rukovodećim pozicijama, dok Bošnjaci potpuno izostaju.
Sveukupno, podaci pokazuju da se u devet ministarstava vodi intenzivna politička i etnička preraspodjela kadrova koja često odstupa od demografske stvarnosti iz 2013. godine. Bošnjaci su podzastupljeni u rukovodećim funkcijama, Srbi i Hrvati imaju višak u odnosu na popis, dok Ostali ostaju gotovo nevidljivi u sistemu odlučivanja. Takav trend može imati dugoročne političke implikacije jer pokazuje da etnička reprezentacija u državnoj upravi nije u potpunosti vezana za demografski okvir, već je snažno podložna političkim dogovorima i strateškim preraspodjelama moći unutar Vijeća ministara BiH.
Ukratko, analiza kadrovskih podataka ukazuje na kontinuirani proces pregrupisavanja moći među etničkim i političkim akterima, gdje politička kontrola često nadjačava demografske parametre, otvarajući pitanje transparentnosti i pravičnosti u zapošljavanju i imenovanju na rukovodeće pozicije u državnim institucijama.
