U srži tekućeg regionalnog sukoba, postavlja se ključno pitanje: Da li je Hezbollah uspio prevariti svoje protivnike, posebno Izrael, prikrivajući razvoj svojih vojnih sposobnosti i oruđa? I kako je uspio izgraditi ogroman arsenal uprkos međunarodnim rezolucijama i nadzoru?
Pogotovo uprkos odluci libanonske vlade da razoruža stranku, a posebno nakon što je izraelska vojska priznala da je pogrešno procijenila sposobnosti Hezbolaha.
Ovaj izvještaj se oslanja na analizu vjerodostojnih izvora iz zapadnih i izraelskih istraživačkih centara, obavještajnih izvještaja i službenih dokumenata kako bi predstavio objektivnu sliku zasnovanu na dokazima. Zaključak: Da, stranka je usvojila sistematsku strategiju obmane putem tajnih shema finansiranja i prikrivanja svoje infrastrukture, što joj je omogućilo da razvije sposobnosti koje prevazilaze očekivanja njenih protivnika.
Strateška obmana... i prikrivanje sposobnosti
Stranka je postepeno obnavljala svoje vojno prisustvo, uključujući uspostavljanje osmatračnica (od kojih je pet otkriveno 2017. godine) i raspoređivanje trupa i protivtenkovskih raketa manje od 5 km od granice (više od 17 puta od oktobra 2023. godine).
Stranka je koristila lažne nevladine organizacije poput "Zelenih bez granica" kao pokriće za vojne aktivnosti. U ratu 2006. godine, Hezbollah je iznenadio Izrael arsenalom raketa i protivtenkovskih projektila ruske proizvodnje (Kornet), te je koristio lažne lansere za obmanu, što je rezultiralo uništenjem samo malog dijela njegovih stvarnih kapaciteta.
Tajni tuneli
Bivši generalni sekretar Hassan Nasrallah kasnije je priznao da nije očekivao izraelski odgovor ovih razmjera, ali da su tajne pripreme bile na snazi. Nakon rata, obmana se nastavila, s izgovorom "otpora" koji se koristio za opravdanje zadržavanja oružja uprkos povlačenju Izraela 2000. godine, koristeći farme Shebaa kao izgovor (iako su to sirijska teritorija prema Rezoluciji UN-a 497). Posljednjih godina (2023-2026), stranka je skrivala svoje oružje u planinskim tunelima i podzemnim objektima u dolini Bekaa i Bejrutu, dok je istovremeno lokalno proizvodila dronove i rakete kako bi smanjila oslanjanje na krijumčarenje.
Izvještaji izraelskih medija ukazuju na to da se planiraju napadi na "skrivene podzemne kapacitete", što potvrđuje da se obmana nastavila uprkos izraelskim napadima 2024. godine. Analitičari ovo opisuju kao "naslijeđe laži i manipulacija" radi unapređenja iranske agende, gdje se Hezbollah predstavlja kao branilac Libana dok se priprema za ofanzivne operacije. Ova obmana nije izolovana, već sistematska: podzemna gradnja, korištenje civila kao ljudskih štitova (kršenje međunarodnog prava) i nepoštivanje međunarodnih obaveza uz održavanje imidža "otpora".
Kako je Hezbollah razvio svoje sposobnosti i alate?
Ozbiljan razvoj započeo je nakon povlačenja Izraela 2000. godine i ubrzao se nakon rata 2006. godine, uz značajnu iransku i sirijsku podršku (i sjevernokorejsku podršku tunelima). Hezbollah se transformirao iz lake pješadije u hibridnu vojsku s konvencionalnim sposobnostima. 1. Raketni arsenal: Zalihe su se povećale sa hiljada raketa kratkog dometa (Kaćuše) u 2006. godini na 120.000–200.000 raketa i vođenih raketa (procjenjuje se na 2024. godinu prije napada). To uključuje precizno vođene rakete (kao što je Fateh-110) dometa do 350 km i rakete kratkog/srednjeg dometa.
Nakon izraelskih napada 2024-2025, Hezbollah zadržava hiljade raketa kratkog/srednjeg dometa i stotine raketa dugog dometa, lansiranih iz podzemlja. Iran ih je snabdijevao kopnenim mostom kroz Siriju i Irak. 2. Dronovi: Ovo je započelo nakon 2000. godine uz iransku (IRGC) podršku. To uključuje izviđačke, samoubilačke i dronove napunjene eksplozivom (poput iranskog Shahed-136). Korišteni su u napadima 2023-2024, sa pistom dugom 1200 metara (uništio ju je Izrael 2024. godine). Hezbollah ih sada proizvodi lokalno kako bi izbjegao krijumčarenje.
Tuneli i infrastruktura
Mreža koja kumulativno prelazi 160 km u južnom Libanu, izgrađena nakon 2006. godine uz podršku Irana i Sjeverne Koreje (koja je pružila stručnost iz svojih tunela u demilitariziranoj zoni). Uključuje ofanzivne (infiltracijske) tunele i infrastrukturu (za odbranu, skladišta, komandne centre, terenske klinike).
Omogućava neotkriveno lansiranje raketa iz podzemlja i povezuje Bejrut s dolinom Bekaa i jugom. Stranka je iskoristila svoju kontrolu nad libanonskom teritorijom i vladom za tajnu izgradnju. Organizacijska struktura i obuka: Decentralizirana komanda ("komandna misija") daje jedinicama autonomiju.
