Pred Sudom Bosne i Hercegovine 15. januara trebalo je biti održano pripremno ročište u predmetu po tužbi Federacije BiH protiv entiteta Republika Srpska i Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje BiH (UO UIO), ali je ročište odgođeno.
Kako se saznaje, do odgode je došlo zbog zahtjeva postupajuće sutkinje za izuzeće usljed mogućeg sukoba interesa, zbog čega je postupak privremeno obustavljen do odluke predsjednice Suda BiH Minke Kreho.
Iako je riječ o procesnom pitanju, ova odgoda dodatno produžava jednu od najtežih finansijskih i institucionalnih kriza u BiH – nezakonitu blokadu utvrđivanja koeficijenata za raspodjelu prihoda od indirektnih poreza, čime je Federacija BiH, prema procjenama, oštećena za više od 80 miliona konvertibilnih maraka.
Politička blokada prerušena u „proceduru“
Ovo nije prvi put da predstavnici Republike Srpske u Upravnom odboru UIO BiH blokiraju donošenje koeficijenata kada im oni ne idu u prilog. Upravo suprotno – radi se o obrascu ponašanja koji jasno ukazuje da se odluke tog tijela donose na političkoj, a ne stručnoj osnovi.
Zbog toga je Federacija BiH, putem Federalnog pravobranilaštva, i pokrenula tužbu ne samo protiv entiteta RS, već i protiv samog Upravnog odbora UIO, što predstavlja presedan u dosadašnjoj sudskoj praksi. Ranije su tužbe bile usmjerene isključivo protiv UIO BiH, a Sud BiH je u tim predmetima uglavnom konstatovao da Uprava samo vrši raspodjelu prema već utvrđenim koeficijentima, bez mogućnosti da ih samostalno mijenja.
Ovoga puta, međutim, fokus je prebačen na one koji blokiraju donošenje odluka – članove Upravnog odbora.
Tri pravobranilaštva, jedna institucijska kriza
Posebnu težinu ovom predmetu daje i činjenica da će u sudnici biti zastupljene tri strane, odnosno tri pravobranilaštva:
Republiku Srpsku zastupa Pravobranilaštvo RS,
Upravni odbor UIO zastupa Pravobranilaštvo BiH,
Federaciju BiH zastupa Federalno pravobranilaštvo.
Takva konstelacija jasno pokazuje dubinu institucionalnog konflikta i razmjere finansijskog spora koji se ne može više tretirati kao tehničko pitanje.
Kako su „zamrznuti“ koeficijenti donijeli milione RS-u
Spor se odnosi na nedonošenje odluke o koeficijentima za raspodjelu prihoda od indirektnih poreza i poravnanja još od prvog kvartala 2023. godine, iako zakon jasno propisuje da se koeficijenti moraju utvrđivati svaka tri mjeseca – kvartalno, polugodišnje i na kraju godine kroz konačno poravnanje.
U tom periodu, članovi UO UIO iz RS, predvođeni Srđanom Amidžićem, svjesno su blokirali izmjene koeficijenata, zadržavajući one koji su u tom trenutku išli u korist Republike Srpske. Posljednjom važećom odlukom, sredstva se raspoređuju tako da FBiH pripada 62,01 posto, RS-u 34,44 posto, a Brčko distriktu 3,55 posto – iako stvarni fiskalni pokazatelji ukazuju da takva raspodjela više ne odražava realno stanje.
Rezultat te blokade je jasan: RS je prisvojila više od 80 miliona KM koji pripadaju Federaciji BiH.
Posljedice koje se prelijevaju na cijeli sistem
Odgoda sudskog postupka ne znači samo prolongiranje pravne borbe, već i nastavak finansijske štete koja se reflektuje na brojne druge oblasti. Jedan od najupečatljivijih primjera je slučaj neotvorenog graničnog prijelaza Gradiška, koji je trebao biti pušten u funkciju 11. decembra prošle godine.
Član UO UIO iz reda eksperata Federacije BiH, Zijad Krnjić, u decembru je glasao protiv izmjena Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji UIO BiH, upravo zato što članovi UO iz RS nisu pristali na donošenje odluke o poravnanju i zakonitim koeficijentima. Bez te odluke, prijelaz nije otvoren, a ekonomska šteta nastavila je rasti.
Šta može odlučiti Sud BiH
Pravni stručnjaci upoznati s predmetom za Raport ističu da Sud BiH, imajući u vidu dokaze i zakonske obaveze, praktično ima dvije opcije:
naložiti Upravnom odboru UIO da hitno donese poravnanja za 2023. i 2024. godinu, ili
u slučaju daljnje opstrukcije, naložiti UIO BiH da prebaci nezakonito prisvojena sredstva s računa RS-a na račun FBiH.
Očekuje se da Sud BiH predmet što prije dodijeli drugom sudiji, jer svako novo odugovlačenje znači nastavak prakse u kojoj se politička moć koristi za finansijsko iscrpljivanje drugog entiteta, uz otvoreno kršenje zakona i procedura.
