Tužilaštvo godinu dana šuti: Privatne firme „posisale“ 200 miliona KM kroz sumnjivu homologaciju
Više od godinu dana nakon što su nadležna tijela ukazala na sumnjive radnje u vezi s homologacijom vozila u BiH, institucije šute, a građani nastavljaju plaćati namete koji pune džepove privatnih firmi. Prema dokumentima dostavljenim pravosudnim organima, radi se o desetogodišnjem poslu vrijednom preko 200 miliona KM javnog novca, koji je završio u rukama privatnih firmi blisko povezanih s političkim krugovima.
Sistem homologacije u Bosni i Hercegovini uveden je kao formalna provjera tehničke ispravnosti vozila, iako se radi o automobilima koji su već prošli stroge međunarodne i evropske certifikacije. Umjesto da zaštiti građane, ovaj sistem je postao unosan biznis za odabrane igrače, pretvoren u parafiskalni namet koji pogađa džep svakog kupca automobila.
Tokom više od decenije, ista preduzeća okupljena u konzorcijume dobijala su poslove homologacije i tako osiguravala sebi ogroman finansijski plijen. Firma iz Mostara konstantno figurira u tim poslovima, dok se ostale firme iz Sarajeva i Banjaluke rotiraju, a jedna od njih se čak danas nalazi na crnoj listi. Ove firme, prema utvrđenim podacima, imaju snažne političke veze koje su im osigurale monopol i dugogodišnje povlaštene pozicije.
Posebno zabrinjava što ni godinu nakon što je kompletna dokumentacija o ovom slučaju dostavljena Tužilaštvu BiH, odgovora nema. Izostanak reakcije pravosudnih organa jasno pokazuje nedostatak volje ili hrabrosti da se obračunaju s korupcijom koja je, u ovom slučaju, institucionalizirana. S obzirom na količinu novca i očigledan model pogodovanja, građani s pravom očekuju promptne odgovore i istragu, no umjesto toga, suočavaju se s mukom institucija i ponovnim izigravanjem povjerenja.
Prihod od homologacije možda na prvi pogled ne djeluje značajno — pojedinačna naknada nije visoka. Međutim, s obzirom na veliki broj vozila koji svake godine prolaze ovu proceduru, riječ je o milionskim iznosima koji se slivaju u privatne kase. Time se stvara dodatno opterećenje za vozače i uvoznike, a cjelokupni sistem se pretvara u klasični primjer legaliziranog izvlačenja javnog novca.
Zanimljivo je da kriteriji za dodjelu ovih poslova nisu reformisani, i dalje se forsiraju parametri poput kvadrature i površine prostora, dok su stručnost i kadrovska osposobljenost potpuno marginalizirani. Upravo ovakav model selekcije otvara vrata za dalje manipulacije i pogodovanja, umjesto da osigura stručnu i transparentnu uslugu građanima.
Na kraju, iako se homologacija predstavlja kao usklađivanje sa evropskim standardima, ostaje otvoreno pitanje da li je ona uopšte potrebna na način kako se trenutno sprovodi. Dok ostale zemlje regiona ukidaju slične parafiskalne namete kako bi olakšale život građanima i potakle ekonomsku aktivnost, u BiH se održava model koji pogoduje uskom krugu firmi, a na štetu običnih ljudi.
Za sada, odgovor iz Tužilaštva i dalje se čeka. Umjesto pravde i zaštite javnog interesa, građani su dobili novu lekciju iz oblasti „kako se pere javni novac“. Dok šutnja traje, broj registriranih vozila raste, a sa svakim novim automobilom raste i nezasitna zarada privatnih „povlaštenih“ firmi.
