RETORIKA STRAHA KAO POLITIČKI ALAT U SRBIJI

Ko ima prst na okidaču: Srbija, Hrvatska, Albanija ili Kosovo?

Kosovo hrvatska albanija

Nije prvi put da srbijanski predsjednik govori o imaginarnim opasnostima novostvorenog vojnog saveza Hrvatske, Albanije i Kosova...

Vučić ponovo upozorava na „napad iz regiona“: narativ o vojnom savezu Hrvatske, Albanije i Kosova

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ponovo je izazvao pažnju javnosti izjavama o navodnoj sigurnosnoj prijetnji koja dolazi iz susjednih država. Tokom gostovanja na javnom servisu Radio-televizija Srbije (RTS) u četvrtak navečer, 12. marta, Vučić je izjavio da Srbija mora biti spremna na mogući napad iz regiona, tvrdeći da Hrvatska, Albanija i Kosovo formiraju savez čiji je krajnji cilj vojno djelovanje protiv Srbije.

„Pitanje je vremena, samo čekaju pravi trenutak da nas napadnu“, rekao je Vučić, govoreći o odnosima sa susjednim državama.

Ovakve izjave dolaze u trenutku kada se u regionalnom političkom prostoru sve češće govori o novim oblicima sigurnosne saradnje između pojedinih država Balkana. Ipak, tvrdnje o postojanju vojnog saveza čija bi svrha bila napad na Srbiju mnogi posmatrači smatraju pretjeranim i politički motiviranim.

Narativ o regionalnoj prijetnji

Vučić je u svom nastupu tvrdio da se Srbija mora pripremiti za potencijalni scenario u kojem bi se Hrvatska, Albanija i Kosovo udružili protiv Beograda. Prema njegovim riječima, takav savez bi mogao čekati trenutak globalne nestabilnosti kako bi djelovao.

„Čekat će trenutak kada će izbiti veći sukob između Evropljana i Rusa, i još veći sukob na Bliskom istoku. Mi ne možemo napasti zemlje NATO-a, niti to želimo, ali sumnjam u njihove namjere. Oni jednostavno čekaju povoljan trenutak kada će u svijetu zavladati opći haos“, izjavio je predsjednik Srbije.

Ovakva retorika nije nova u političkom diskursu u Srbiji. Posljednjih mjeseci Vučić sve češće govori o sigurnosnim prijetnjama koje, prema njegovim tvrdnjama, dolaze iz susjednih zemalja.

Jačanje vojnog narativa

Istovremeno, Srbija posljednjih godina značajno ulaže u modernizaciju svojih oružanih snaga, što je izazvalo različite reakcije u regionu. Beograd tvrdi da je riječ o legitimnom jačanju nacionalne odbrane, dok dio regionalne javnosti to posmatra kao element šire sigurnosne dinamike na Balkanu.

U političkoj retorici vlasti u Srbiji često se naglašava potreba za stalnom spremnošću države na potencijalne prijetnje, pri čemu se odnosi sa susjednim državama nerijetko predstavljaju kroz prizmu mogućih konflikata.

Politika straha i unutrašnja scena

U političkim analizama često se navodi da retorika o sigurnosnim prijetnjama ima i snažnu unutrašnjopolitičku dimenziju. Narativ o mogućem sukobu ili prijetnji iz okruženja može poslužiti za mobilizaciju javnosti i jačanje osjećaja nacionalne ugroženosti.

Takva strategija u političkoj komunikaciji nije nepoznata ni u drugim državama, gdje se pitanja sigurnosti često koriste kao snažan instrument za konsolidaciju političke podrške.

Regionalne tenzije bez stvarnih saveza

Uprkos dramatičnim upozorenjima iz Beograda, za sada ne postoje zvanične potvrde o postojanju vojnog saveza između Hrvatske, Albanije i Kosova čiji bi cilj bio vojno djelovanje protiv Srbije.

Ipak, izjava predsjednika Srbije dodatno je podigla političku temperaturu u regionu, gdje su odnosi između država Zapadnog Balkana i dalje opterećeni naslijeđem ratova iz devedesetih i neriješenim političkim pitanjima.

U takvom okruženju, svaka oštrija politička poruka ili upozorenje o mogućem sukobu lako postaje dio šire regionalne polemike, koja često više govori o unutrašnjim političkim borbama nego o stvarnim sigurnosnim prijetnjama.


Znate više o temi ili prijavi grešku