Nakon odluke o povećanju nabavne cijene ruskog plina za kompaniju Energoinvest, ponovo se otvorila rasprava o budućnosti snabdijevanja Bosne i Hercegovine prirodnim plinom i isplativosti izgradnje Južne interkonekcije.
Dok dio javnosti upozorava da bi alternativni izvori mogli donijeti veće troškove, investitori u ovaj projekt tvrde suprotno – da bi dolazak američkog LNG-a mogao značiti niže račune za građane i veću sigurnost snabdijevanja.
Federalno ministarstvo energije 24. jula potvrdilo je povećanje nabavne cijene ruskog plina za Energoinvest za 14,42 posto, što je ponovo otvorilo pitanje zavisnosti BiH od jednog dominantnog dobavljača. U javnom prostoru ubrzo su se pojavile tvrdnje da bi plin koji bi dolazio putem Južne interkonekcije, posebno iz američkih izvora, bio višestruko skuplji.
Na takve navode reagovala je kompanija AAFS Infrastructure and Energy LLC, koncesionar i investitor u Koridor Južne interkonekcije, koja je predstavila vlastitu analizu mogućih cijena i odbacila tvrdnje da bi alternativni plin bio skuplji nekoliko puta.
Prema njihovim projekcijama, cijena američkog LNG-a ne bi bila veća od trenutne cijene ruskog plina, već bi u većini scenarija mogla biti niža.
Model koji računa troškove transporta i distribucije
Iz AAFS-a navode da je izračun napravljen na osnovu aktuelnih cijena na američkom tržištu Henry Hub, uz uračunate troškove transporta i procesa pretvaranja ukapljenog plina u plinovito stanje, odnosno regasifikacije.
Prema njihovom modelu, veleprodajna cijena američkog LNG-a kretala bi se između 26 i 34 eura po megavat-satu, zavisno od tržišnih uslova i logističkih troškova.
Kako bi napravili poređenje sa stvarnim računima građana, investitori su u računicu uključili iste distributivne troškove i PDV koji se trenutno primjenjuju kod ruskog plina.
Rezultat analize, kako tvrde, pokazuje da bi cijena američkog plina za domaćinstva mogla biti:
- oko 0,607 KM po standardnom kubnom metru u najpovoljnijem scenariju,
- oko 0,771 KM u osnovnom scenariju,
- oko 0,981 KM u najskupljoj varijanti.
Za poređenje, trenutna cijena ruskog plina na računima domaćinstava iznosi oko 1,250 KM po standardnom kubnom metru.
U baznom scenariju, prema ovoj računici, američki plin bio bi jeftiniji oko 38 posto u odnosu na postojeći ruski plin.
Uštede koje bi građani mogli osjetiti na računima
AAFS je izračunao i potencijalni efekat na godišnje troškove prosječnog domaćinstva.
Za porodicu koja godišnje potroši oko 1.200 standardnih kubnih metara plina, trenutni trošak ruskog plina iznosio bi približno 1.500 KM. Prema baznom modelu američkog LNG-a, taj račun bi bio oko 925 KM, odnosno oko 575 KM manje.
Kod potrošnje od 1.500 standardnih kubnih metara godišnje, razlika bi bila još izraženija. Umjesto približno 1.875 KM, domaćinstvo bi prema ovom modelu plaćalo oko 1.157 KM, što predstavlja uštedu od oko 718 KM godišnje.
Iz kompanije poručuju da ova razlika ne bi značila samo niže račune, nego i veću sigurnost tržišta jer bi BiH imala više mogućnosti za nabavku energenta.
Spor oko zavisnosti od jednog dobavljača
Poseban dio rasprave odnosi se na način formiranja cijena. Iz AAFS-a naglašavaju da bi dugoročni ugovori za američki LNG bili vezani za javno dostupne tržišne indekse i unaprijed definisane formule, dok se kod ruskog plina BiH suočila s povećanjem cijene nakon odluke jednog dobavljača.
Prema njihovom stavu, veća diversifikacija izvora snabdijevanja smanjila bi rizik od iznenadnih poskupljenja i omogućila stabilnije planiranje troškova za domaćinstva i privredu.
Konačne cijene zavisit će od regulatora
Ipak, iz AAFS-a naglašavaju da njihovi izračuni predstavljaju indikativni model, a ne konačne tarife. Stvarne cijene zavisit će od troškova izgradnje infrastrukture, transporta, distribucije i odluka regulatornih institucija.
Konačne naknade za transport i distribuciju trebale bi biti određene kroz regulatorni proces koji vodi Federalna regulatorna komisija za energiju (FERK), zajedno s nadležnim distributerima.
Južna interkonekcija tako ostaje jedno od ključnih energetskih pitanja za Bosnu i Hercegovinu – ne samo zbog cijene plina, nego i zbog pitanja energetske sigurnosti i smanjenja zavisnosti od jednog pravca snabdijevanja. Dok jedni upozoravaju na moguće troškove novog sistema, investitori tvrde da bi upravo alternativa mogla donijeti stabilnije i povoljnije tržište za građane.
