Milorad Dodik na opću jezu ogromne šutljive većine u manjem entitetu prestravljeno provodi projekat koji bi se u radnoj verziji mogao nazvati „Spržena zemlja“ . Ništa manje nisu šutljivi i „ behutu“ njegovi najbliži suradnici i koaliciona ekipa.
Dodik umjesto slavodobitnog garda više liči na popa koji drži opijelo,a na kraju tužne zadušnice plače i pop, i rodbina, i prijatelji, i djeca, i grob i kovčeg,a umjesto minuta, šutnja se produžava iza limesa. Tako je to izgledalo juče, kada je Dodik lupio,pa šta košta, da će se „RS otcijepiti mirnnim sredstvima“. Da bi valjda pokazao koliko je „ozbiljan“ dodao je potpuno nemoćno, glasom sveštenika na parastosu, kako će svako ko nagazi „entitetsku liniju“, valjda od njega i njegovig „dobiti odgovor“.
Malo ko zna „šta je Pisac htio da kaže“, teško da zna i on, osim možda da okuraži samog sebe, jer drugima oko njega je, ipak, mnogo lakše, bez obzira što se ponašaju kao izgubljena čeljad iz Domanovićeve satire „ Vođa“ koja govori o slijepom vođi koji svoje „pleme“ jaganjaca koji ga mirno i dobrodušno prati na kraju dovede do provalije. Dodik je svoju „jagnjad“ doveo do ambisa.
Napetosti i političke kontroverze: Bosna i Hercegovina podrhtava pod utjecajem rezolucije o Srebrenici
Psihotična slika jednog rukovodstva teško je podnošljiva ljudskom razumu koji vjeruje kako na čelu institucija dolaze ljudi od ugleda, profesionalizma, političkog kalibra koji znaju napraviti strateške i taktičke procjene svojiih postupaka.
Zar M.Dodik misli kako bi za „gaženje“ nevidljive entitetske linije neko mogao biti „upucan“ ili premlaćen“!? Ili će, čak možda, žrtvovati one „svoje Srbe“ koji bi možda tako što i uradili? Hoće li možda „zapucati“ dr. Stevandić, ili Darko Banjac, ili Siniša Karan, ili Višković...prije će biti da u takvom nebuloznom pokušaju bude žrtvovan neki „obični“ policajac.
