Koksara Lukavac, nekadašnji GIKIL, ide u stečaj, ali proizvodnja neće stati. Pogon će preuzeti pod zakup biznismen Gordan Pavlović, čime će biti osigurano da oko 800 radnika zadrži posao i da ključna grana bh. industrije ne ostane bez domaćeg proizvođača koksa.
Podsjetimo, radnici Koksare su nedavno stupili u generalni štrajk zbog neisplaćenih plata i naknada, a protest je prekinut nakon što je uprava pristala na djelimičnu isplatu avgustovske plate i toplog obroka. Ipak, taj dogovor bio je samo kratkoročno rješenje, jer se kompanija već duže vrijeme suočava s rastućim gubicima i padom prihoda.
Gubici gutaju kompaniju
Koksara je prošlu godinu završila s minusom od 118 miliona KM, dok je u prvih sedam mjeseci ove godine zabilježila novih 23 miliona KM operativnog gubitka. Istovremeno, prihodi kompanije rapidno padaju: 2022. su iznosili više od 600 miliona KM, 2023. godine pali su na 450 miliona, a lani su svedeni na svega 298 miliona KM.
Iako je imovina kompanije procijenjena na oko milijardu KM, dugovi su toliko narasli da uveliko premašuju njenu vrijednost.
Situaciju dodatno otežava vlasnička struktura. Polovinu Koksare drži KHK Lukavac, koji je i sam u stečaju, dok drugi dio posjeduje Global Steel Holdings Limited, firma iz Velike Britanije povezana s indijskim biznismenom Pramodom Mittalom.
Kriza industrije i pad cijena
Problemi Koksare nisu samo lokalne prirode. Cijela industrija koksa i čelika u Evropi prolazi kroz duboku krizu. Pod pritiskom zelene tranzicije, visokih troškova energije i pada potražnje, evropske koksare masovno gase pogone. Cijena koksa pala je za više od 10 posto, dok su cijene uglja ostale stabilne, što dodatno smanjuje profitne marže.
U Kini i Indoneziji proizvodnja je jeftinija zahvaljujući nižim ekološkim standardima, pa evropski proizvođači, uključujući BiH, teško prate konkurenciju.
Stečaj kao nužno zlo
Uprkos svim poteškoćama, stečaj Koksare ne znači i kraj proizvodnje. Naprotiv, sve više kompanija u BiH nastavlja rad u stečaju, uz restrukturiranje i prodaju imovine koja nije od ključnog značaja. Primjer takvog modela je i sarajevski Zrak.
Dobra vijest je da Pavlović već pokazuje spremnost da preuzme zakup pogona. Njegove kompanije, među kojima su Pavgord, Alumina i Boksit, a uskoro i ArcelorMittal u Zenici i Prijedoru, već su među najvećim industrijskim igračima u zemlji.
– Naš cilj je da to ostane i da radi. Oni proizvode koks za nas i nama je u interesu da to ne uvozimo iz Kine. Sve što je do nas, mi ćemo pokušati da spasimo i da ta proizvodnja ostane u BiH – izjavio je Pavlović.
Radnici i država između očekivanja i realnosti
Federalna vlada je poručila da će pomoći u skladu sa svojim nadležnostima, ali da ne može ulaziti u direktno finansijsko spašavanje firme zbog visokih troškova i zakonskih ograničenja. Fokus vlasti, kako navode, jeste zaštita radnika i očuvanje proizvodnje.
Za radnike Koksare, stečaj sigurno nije prijatna vijest. Ali u trenutnim okolnostima to je jedino rješenje koje otvara prostor za novi početak, pod uslovima koji bi mogli osigurati dugoročni opstanak pogona.
Bez obzira na pravni status, proizvodnja koksa u Lukavcu ima ogroman značaj za bh. industriju i ne smije stati. Stečaj u ovom slučaju nije kraj, već prilika za reorganizaciju i nastavak rada uz podršku investitora koji ima interes i kapacitet da fabriku održi na životu.
