Koliko je realno Vučićevo upozorenje na napad iz Tirane, Zagreba i Prištine?
Srpski predsjednik Aleksandar Vučić pojačao je svoje izjave o onome što naziva " najvećom sigurnosnom prijetnjom " zemlji, misleći na vojni savez između Hrvatske, Albanije i Kosova. Nakon sastanaka s evropskim zvaničnicima, tvrdio je da je taj savez stvoren s ciljem napada na Srbiju.
Govoreći 13. februara na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji, Vučić je novinarima rekao: „ Pokrenuo sam pitanje vojnog saveza između Tirane, Zagreba i Prištine, čekam odgovor... možda ću dobiti taj odgovor prije nego što preduzmu akciju .“ Naglasio je da od ovog saveza očekuje konkretne akcije prema Srbiji.
Čak i tokom ceremonije dodjele odlikovanja za Dan državnosti, predsjednik Srbije je izjavio da "savezi koji se stvaraju protiv nas služe pripremi jedinstvenog polja djelovanja na 'istočnom frontu', gdje se Srbija doživljava kao 'kamen u cipeli'". Prema njegovim riječima, ti savezi imaju za cilj da "napadnu Srbiju iz različitih pravaca u trenutku kada izbije rat veći od današnjeg".
Međutim, njegove izjave naišle su na oštre reakcije srbijanske opozicije.
Radomir Lazović, kopredsjedavajući Zelenog lijevog fronta, rekao je za list Danas da je ovo dobro poznata politička taktika. „ Ovo je Vučićeva provjerena metoda stvaranja neprijatelja iz susjednih zemalja, kako bi se on i SNS mogli predstaviti kao spasitelji Srbije“, rekao je. Prema Lazoviću, interes Srbije je razvijanje dobrih odnosa, produbljivanje saradnje i povećanje trgovinske i kulturne razmjene. „Samo Vučić ima koristi od sukoba “, dodao je, optužujući predsjednika da želi zastrašiti birače i učvrstiti svoju bazu nakon što mu je podrška pala.
Još direktniji kritičar bio je Srđan Milivojević, lider Demokratske stranke. Izjavio je da „nema vanjskog neprijatelja koji može nanijeti toliko štete Srbiji kao Aleksandar Vučić“. Prema njegovim riječima, sve dok je Vučić na vlasti, države koje navodno imaju ofanzivne namjere „mogu slati svoje vojske na odmor“. Milivojević je tvrdio da retorika vanjske opasnosti služi za skretanje pažnje s domaćih problema i opravdavanje povećanih vojnih izdataka.
U istom smislu, Janko Veselinović iz Stranke slobode i pravde izjavio je da bi građani u regiji imali više koristi od ulaganja u infrastrukturu i životni standard nego od naoružanja. „ Govorimo o vladama koje ne mare za potrebe građana, već kupuju oružje, što nikada nije donijelo stabilnost ovom regionu “, rekao je.
U međuvremenu, Pavle Grbović, lider Pokreta slobodnih građana, povezao je situaciju sa strateškom orijentacijom Srbije. Prema njegovim riječima, u spornom savezu "nije riječ ni o kakvom planu napada na Srbiju, već o ambiciji Prištine - i ne samo njene - da se integriše u NATO". Politiku "neutralnosti" Srbije opisao je kao izolaciju od glavnih evropskih procesa i dodao da se nedostatak jasnih strateških odluka zamjenjuje "zastrašivanjem građana".
U međuvremenu, Vučić je najavio povećana ulaganja u odbranu i domaću industriju oružja, naglašavajući da će Srbija kupovati veći udio svoje vojne proizvodnje.
Debata o sigurnosnoj i geopolitičkoj orijentaciji Srbije se produbljuje, dok sukobi između predsjednika i opozicije ukazuju na snažne tenzije na domaćoj političkoj sceni.
