U stranci koja se godinama predstavljala kao „nova politička snaga“, „poštenija alternativa“ i „moralni ispravak“ bosanskohercegovačke politike, danas vlada – haos.
Narod i pravdu trese ozbiljna kriza, a iza kulisa „modernog političkog projekta“ krije se ono što su mnogi već slutjeli: autokratski model odlučivanja u kojem je Elmedin Konaković jedini glas koji se čuje.
Njegov najbliži saradnik, potpredsjednik stranke i predsjedavajući Doma naroda BiH Kemal Ademović, konačno je progovorio. I to ne kao opozicionar, nego kao čovjek koji je bio jedan od najutjecajnijih ljudi unutar NiP-a, tvorac mnogih političkih poteza koji su Konakovića doveli do fotelja koje danas grčevito čuva.
U razgovoru za podcast Direktno, Ademović je otvoreno priznao da je Narod i pravda postala stranka jednog čovjeka, a da su svi ostali – statisti. „Stranka je uspavana, a predsjednik je preuzeo većinu odluka u svoje ruke“, rekao je, precizno opisujući ono što javnost već dugo vidi: Konakovićevo autoritarno ponašanje, nervozu, sklonost ka obračunima i netrpeljivost prema svima koji se usude razmišljati drugačije.
Kriza je eksplodirala kada su Ademovićev sin Jasmin, politički direktor Rusmir Pobrić i još šest vijećnika napustili NiP, javno prozvavši stranku zbog netransparentnosti i samovolje vrha. U pismu koje su objavili, otvoreno su govorili o gušenju unutrašnje demokratije, isključivosti predsjednika, te o tome da su mnoge odluke donošene mimo stranačkih tijela.
Umjesto da pokaže političku zrelost i pozove nezadovoljne članove na dijalog, Konaković je reagirao kao svemoćni vođa – sazvao viber-sjednicu i smijenio Pobrića. Bez razgovora, bez objašnjenja, bez dostojanstva.
Ademović nije štedio riječi:
„Smijenjen je Pobrić koji je dao svoj maksimum, bio je jedan od najdostupnijih ljudi u stranci, elokventan, pametan i kulturan.“
To je, u prevodu, poruka da Konaković ruši sve što ima kičmu i mišljenje. Svako ko pokaže autonomiju – postaje neprijatelj.
U isto vrijeme, ironija je bolna – stranka koja je nastala na poruci „transparentnosti i poštenja“ danas se pretvorila u zatvoreni politički krug poslušnika, gdje se odluke donose u kafanskom stilu, između dva intervjua, dok Konaković pozira kao „državnik“.
Ademovićev istup dolazi u trenutku kada se NiP već mjesecima urušava iznutra – gubi kadrove, utjecaj i povjerenje. Oni koji su Konakoviću donijeli legitimitet, sada ga napuštaju razočarani. Oni koji su ga branili dok je gradio svoj mit o „čovjeku iz naroda“, danas ga optužuju da je izdao sve principe zbog moći i fotelje.
Simptomatično je i to da Ademović, iako još pokušava ostati suzdržan, zapravo jasno poručuje: stranka je izgubila kompas, a njen lider kontakt s realnošću.
„Po pitanju državne imovine razilazimo se“, kaže on – a između redova se čita mnogo više. Jer to nije samo tehničko pitanje, to je ideološki raskol unutar Trojke: dok Konaković sve češće kalkuliše s Dodikom, njegovi bivši saborci sve otvorenije govore da se stranka udaljila od onog što je nekada predstavljala – borbu za državu i protiv korupcije.
Narod i pravdu danas trese politička groznica, a njeni najistaknutiji kadrovi jedan po jedan odlaze, noseći sa sobom gorčinu i osjećaj izdaje.
Sve se svodi na jedno pitanje: da li NiP još uopće postoji kao stranka, ili je to sada samo lični projekat Elmedina Konakovića – čovjeka koji više ne čuje nikog osim samog sebe?
Ako je suditi po potezima posljednjih mjeseci – odgovor je jasan. Narod i pravda više nije politička organizacija, nego politički monolog jednog čovjeka koji vjeruje da je nezamjenjiv. A istorija bosanskohercegovačke politike pokazala je – takvi najbrže završe sami.
