Gotovo da nema klupe u Wwin ligi Bosne i Hercegovine koja ove sezone nije „gorjela“. U takmičarskoj 2025/26 godini čak osam od deset klubova posegnulo je za promjenom trenera, a ponegdje su šefovi stručnih štabova dolazili i odlazili brže nego što su stigli raspakovati kofere.
Talasa je bilo još tokom ljeta, ali je prava oluja uslijedila kako je sezona odmicala. Posljednji u nizu potresa dogodio se na Grbavici, gdje je nakon samo tri utakmice smijenjen Slaviša Stojanović. U vremenu kada rezultatska kriza traje, a pritisak s tribina postaje sve glasniji, strpljenje uprava očito je luksuz koji rijetko ko sebi može priuštiti.
Grbavica bez mira
U FK Željezničar sezona je odavno izgubila stabilnost. Prije Stojanovića ekipu je vodio Admir Adžem, koji je u finišu jesenjeg dijela podnio ostavku. Nakon novog rastanka s trenerom, ulogu privremenog rješenja ponovo preuzima Dino Đurbuzović – čovjek koji godinama važi za „vatrogasca“ kada je najteže. Niz od 11 prvenstvenih utakmica bez pobjede jasno pokazuje zašto je atmosfera na Grbavici usijana.
Ni na Koševu nije bilo mirnije. FK Sarajevo je tokom sezone promijenio čak dva šefa stručnog štaba. Zoran Zekić je prvi napustio klupu, potom je stigao Husref Musemić, ali je njegova epizoda trajala tek nešto više od mjesec dana. Uprava je potom posegnula za novim rješenjem i dovela Marija Cvitanovića, pod čijim vodstvom je ekipa vezala šest prvenstvenih pobjeda i uhvatila priključak u vrhu tabele.
Hercegovina – od krize do preporoda
Ni jug zemlje nije bio pošteđen turbulencija. FK Velež Mostar je sezonu započeo s Goranom Sablićem, ali su slabi rezultati ubrzo doveli do promjene. Dolaskom Ibre Rahimića „rođeni“ su se podigli iz zone ispadanja i uključili u borbu za evropske pozicije.
Aktuelni prvak, HŠK Zrinjski Mostar, takođe je rano posegnuo za rezom. Mario Ivanković smijenjen je krajem jula, a zamijenio ga je Igor Štimac. Iako Zrinjski zaostaje u prvenstvenoj utrci, plasman u nokaut fazu UEFA Konferencijske lige donio je klubu evropsku satisfakciju i finansijski impuls. U NK Široki Brijeg su također odlučili mijenjati kurs. Dejan Klafurić vodio je tim do januara, a potom je kormilo preuzeo Damir Milanović. Sličan scenarij viđen je i u HŠK Posušje, gdje je Marko Maksimović smijenjen još u oktobru, a zamijenio ga je Dario Bašić.
Ironije i povratnici
U Banjaluci su povukli potez koji je mnoge iznenadio. FK Borac Banja Luka je prekinuo saradnju s Mladenom Žižovićem, a zatim se vratio Vinku Marinoviću – treneru koji je ranije već bio smijenjen kako bi ustupio mjesto upravo Žižoviću. Ironija bh. fudbala u punom sjaju.
Pravu malu sapunicu gledali smo u FK Sloga Doboj. Sezonu je započeo Vule Trivunović, potom je stigao Marko Maksimović, da bi sredinom februara klub ponovo posegnuo za promjenom i vratio Nedima Jusufbegovića – i to praktično tokom utakmice protiv Borca. Izuzeci koji potvrđuju pravilo Zanimljivo, stabilnost su pokazali samo FK Radnik Bijeljina i FK Rudar Prijedor. Duško Vranešević i Perica Ognjenović zadržali su povjerenje uprava uprkos borbi za opstanak, čime su postali rijetki primjeri kontinuiteta u sezoni obilježenoj smjenama.
Liga kratkog daha
Sezona 2025/26 ostat će upamćena kao jedna od najnestabilnijih u historiji domaćeg prvenstva. Uprave, suočene s pritiskom navijača i ambicijama koje često nadmašuju realne mogućnosti, odlučuju se na brza rješenja. No, ostaje pitanje – donose li česte smjene stvarni napredak ili samo produbljuju haos? U ligi gdje je klupa postala najnesigurnije radno mjesto, jedno je sigurno: treneri u Wwin ligi Bosne i Hercegovine žive od kola do kola, a povjerenje traje kraće nego ikada.
