Ljeto je za mnoge porodice sinonim za slobodu, opuštanje i dobrodošao odmor od školskih obaveza.
Međutim, za neku djecu i tinejdžere, prelazak iz strukturirane školske godine u ljetno opuštanje može izazvati anksioznost. Djeca najbolje napreduju u predvidljivim okolnostima; tokom školske godine znaju kada će se probuditi, gdje idu i šta se od njih očekuje.
Ljeto donosi nagle promjene u tim rutinama, i dok se neka djeca raduju ležernijem rasporedu, druga se mogu užasavati upravo tog nedostatka strukture, piše dr. Liz Nissim.
Kako prepoznati ljetnu anksioznost
Djeca često ne mogu jasno reći: "Osjećam se anksiozno." Umjesto toga, anksioznost se manifestuje kroz njihovo ponašanje i promjene u njemu.
Kod mlađe djece, roditelji mogu primijetiti povećanu privrženost i poteškoće s odvajanjem, čak i ako to uključuje odlazak u drugu sobu. Neka djeca imaju poteškoća da se smire prije spavanja ili se bude noću i dolaze u krevet svojih roditelja. Mogu se žaliti na bolove u stomaku ili glavobolje, a ponekad se mogu vratiti nekim ranijim ponašanjima, poput mokrenja u krevet ili sisanja palca.
Kod djece školskog uzrasta, anksioznost se može manifestovati kao brige oko ljetnog kampa, od vožnje autobusom do rasporeda. Mogu odbijati da učestvuju u novim i nepoznatim aktivnostima. Mogu plakati, praviti ispade bijesa ili se frustrirati kada stvari ne idu po njihovom. Takva djeca mogu imati poteškoća da se odvoje od roditelja i traže uvjeravanje o tome kakav će im biti dan i da će sve biti "u redu".
Kod tinejdžera se anksioznost može manifestirati kao prekomjeran ili nedovoljan san, ili poremećeni ritmovi spavanja i buđenja. Mogu postati razdražljiviji i imati nižu toleranciju na frustraciju.
Često se okreću svojim mobilnim telefonima kako bi se izolovali i odvratili pažnju. Mogu izbjegavati društvene kontakte, povući se od porodice i prijatelja ili tvrditi da ne mogu pronaći posao ili učestvovati u bilo kojim drugim dostupnim ljetnim aktivnostima.
Šta roditelji mogu učiniti
Održavajte određenu strukturu. Djeci nije potreban strog raspored tokom ljeta, ali će imati koristi od plana aktivnosti za taj dan koji nije zasnovan na tačnom vremenu, već na slijedu događaja. To uključuje dosljedno vrijeme buđenja, redovne obroke i planirane aktivnosti tokom cijele sedmice. Određeni nivo strukture i predvidljivosti pomoći će u smanjenju neizvjesnosti.
Potvrdite osjećaje umjesto da ih odbacujete. Kada djeca izraze zabrinutost, roditelji instinktivno žele da ih uvjere. Međutim, izjave poput "Sve će biti u redu" mogu kod djeteta stvoriti osjećaj da ga ne razumijete.
Umjesto toga, pokušajte reći: „Razumljivo je da si nervozan/na zbog početka kampa. Hajde da razgovaramo o tome šta te brine.“ Potvrđivanje osjećaja neće povećati anksioznost. Naprotiv, pomoći ćete svom djetetu da se osjeća shvaćeno, što često smanjuje intenzitet emocija i podstiče rješavanje problema.
Pripremite djecu za nova iskustva. Kad god je to moguće, pomozite im da unaprijed znaju šta mogu očekivati. Na primjer, pregledajte raspored i istaknite ga na vidljivom mjestu u kući. Razgovarajte o tome šta mogu očekivati od odmora ili porodičnog okupljanja. Što je iskustvo poznatije, to će se činiti manje zastrašujućim.
Uravnotežite aktivnosti i slobodno vrijeme. Mnoge porodice osjećaju pritisak da svaki trenutak ljeta ispune zabavnim aktivnostima. Iako kampovi i sport mogu biti korisni, djeci je potrebno i slobodno vrijeme. Pobrinite se da imaju vremena za odmor, igru i provođenje vremena s prijateljima i porodicom. Uravnotežen raspored je mnogo bolji za emocionalno blagostanje od pretrpanog.
Mnogi roditelji su fokusirani na eliminisanje anksioznosti kod svog djeteta. Iako je ovaj instinkt razumljiv, anksioznost je normalna ljudska emocija i ne može se u potpunosti eliminisati.
Umjesto toga, fokusirajte se na to da pomognete svom djetetu da izgradi samopouzdanje u vlastitu sposobnost suočavanja s neugodnim osjećajima. Djeca ne postaju otporna zato što nikada ne doživljavaju anksioznost, već zato što otkrivaju da je mogu prevladati i biti uspješna uprkos njoj.
