U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari danas je klanjana kolektivna dženaza i obavljen ukop posmrtnih ostataka još deset žrtava genocida počinjenog nad Bošnjacima u julu 1995. godine. Trideset i jednu godinu nakon najvećeg zločina počinjenog u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, porodice su ispratile svoje najmilije, čije su kosti decenijama pronalažene u masovnim i sekundarnim grobnicama.
Svaki novi ukop u Potočarima svjedoči da genocid nije završio onoga dana kada su ubistva prestala. On traje kroz bol porodica koje su više od tri decenije čekale da pronađu makar nekoliko kostiju svojih očeva, sinova, braće i muževa kako bi ih dostojanstveno ukopale.
Među danas ukopanim žrtvama nalaze se mladići koji su imali svega 20 i 22 godine kada su ubijeni. Najmlađi među njima bio je Senad Jusić, kojem je život prekinut u dvadesetoj godini. Najstarija žrtva bio je Ramo Dautović, koji je imao 56 godina.
Posebno potresne sudbine i ove godine obilježile su kolektivnu dženazu. Otac je ukopan pored sina, brat uz brata, dok je Nuko Nukić konačno pronašao smiraj pored svoja četiri amidžića. Takve slike najbolje govore o razmjerama zločina koji je imao za cilj uništenje čitavih porodica i zajednica.
Posmrtni ostaci današnjih žrtava pronađeni su godinama nakon rata na lokalitetima oko Bratunca, Zvornika, Vlasenice i Srebrenice, u masovnim i sekundarnim grobnicama u koje su tijela premještana kako bi se prikrili tragovi zločina. Upravo zbog toga mnoge porodice i danas tragaju za kostima svojih najmilijih, dok se za više od 900 žrtava genocida još uvijek ne zna mjesto njihovog konačnog počivališta.
Komemoraciji u Memorijalnom centru prisustvovali su preživjeli genocida, članovi porodica ubijenih, domaći i međunarodni zvaničnici, predstavnici diplomatskog kora, vjerskih zajednica i brojni građani koji su došli odati počast nevino ubijenim Bošnjacima.
Iz Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari poručili su da sjećanje na žrtve ostaje trajna obaveza svih koji vjeruju u pravdu, ljudsko dostojanstvo i istinu, naglašavajući da borba protiv negiranja genocida i veličanja osuđenih ratnih zločinaca ostaje jedan od najvažnijih zadataka.
Potočari danas nisu samo mezarje. Oni su mjesto na kojem se svake godine potvrđuje da istina nije izgubila bitku protiv vremena. Svaki novi bijeli nišan podsjeća da pravda može kasniti, ali da sjećanje ne smije nestati.
Danas je ukopano deset identificiranih žrtava genocida:
- Senad (Zaim) Jusić (1975.)
- Muriz (Ramiz) Baraković (1973.)
- Hamed (Edhem) Musić (1973.)
- Ramo (Šemso) Alić (1965.)
- Muhidin (Osman) Osmanović (1963.)
- Huso (Rahman) Ćerimović (1963.)
- Nuko (Suljo) Nukić (1957.)
- Ahmet (Alija) Gušter (1954.)
- Asim (Omer) Kunić (1953.)
- Ramo (Mustafa) Dautović (1939.)
Njihova imena od danas su trajno upisana među hiljadama bijelih nišana u Potočarima – kao opomena da se genocid nikada ne zaboravi, ne negira i nikada više nikome ne ponovi.
