Godinama je vrijedilo nepisano pravilo da nijedna ozbiljna američka administracija neće dovesti u pitanje strateško partnerstvo sa Izraelom.
Bez obzira na to ko je bio u Bijeloj kući, republikanci ili demokrate, podrška Izraelu predstavljala je jednu od rijetkih tema oko kojih je Washington imao gotovo potpun politički konsenzus.
Danas taj konsenzus više ne postoji.
Ono što se posljednjih mjeseci događa u američkoj politici nije obična diplomatska kriza niti prolazno neslaganje između saveznika. Riječ je o dubokoj promjeni političke klime u kojoj Izrael prvi put nakon mnogo decenija ozbiljno gubi ono što mu je bilo možda i najveće strateško oružje – gotovo bezrezervnu podršku američke političke elite i velikog dijela javnosti.
Zbog toga nije slučajno što izraelski zvaničnici, ambasadori, lobističke organizacije i proizraelske grupe posljednjih sedmica intenziviraju sastanke s američkim kongresmenima, senatorima i drugim političkim akterima. Cilj nije samo odbraniti postojeće odnose, nego pokušati zaustaviti proces koji se čini gotovo nezaustavljivim – pad političkog povjerenja prema Izraelu.
Ono što posebno zabrinjava izraelski politički vrh jeste činjenica da kritike više ne dolaze samo iz progresivnog krila Demokratske stranke. Sve češće dolaze i od umjerenih demokrata, pojedinih republikanaca, bivših američkih diplomata, vojnih zvaničnika i ljudi koji su godinama bili među najvećim zagovornicima američko-izraelskog savezništva.
Takva promjena predstavlja mnogo ozbiljniji problem od studentskih protesta ili kritičkih medijskih izvještaja.
Promijenila se politička atmosfera.
Američka javnost posljednje dvije godine svakodnevno prati slike razaranja u Gazi, civilnih žrtava, humanitarne katastrofe i sve većih međunarodnih optužbi protiv izraelske vlade. Bez obzira na različite interpretacije sukoba, činjenica je da su te slike ostavile dubok trag, posebno među mlađim biračima.
Upravo oni postaju nova politička snaga u Sjedinjenim Američkim Državama.
Za razliku od starijih generacija koje su odrasle uz dominantan narativ o Izraelu kao najbližem američkom savezniku na Bliskom istoku, mlađi Amerikanci sukob posmatraju znatno drugačije. Oni mnogo više govore o ljudskim pravima, međunarodnom pravu i položaju palestinskih civila nego o tradicionalnim sigurnosnim argumentima.
Političari to veoma dobro vide.
Kako se mijenja raspoloženje birača, tako se mijenja i retorika njihovih predstavnika u Kongresu. Ono što je prije nekoliko godina bilo politički gotovo nezamislivo – otvoreno kritikovati Izrael ili dovesti u pitanje američku vojnu pomoć – danas postaje legitimna politička tema.
Za Izrael je to ozbiljan alarm.
Dodatni problem predstavlja činjenica da se sve događa u trenutku kada se obje zemlje nalaze pred važnim izbornim ciklusima. U Izraelu politička budućnost Benjamina Netanyahua djeluje neizvjesnije nego ikada. Njegova vlada suočava se s kritikama zbog vođenja rata, unutrašnjih podjela, ekonomskih posljedica sukoba i sve izraženije međunarodne izolacije.
Istovremeno, u Americi predsjednička kampanja dodatno komplikuje odnose između Washingtona i Tel Aviva.
Američki političari danas mnogo pažljivije vagaju svaku izjavu o Izraelu jer znaju da ona može utjecati na izbore. Ono što je nekada bilo pitanje vanjske politike sada postaje pitanje unutrašnje političke računice.
U takvoj atmosferi ni tradicionalni mehanizmi izraelskog utjecaja više ne daju iste rezultate.
Godinama su proizraelske organizacije gradile mreže političkih kontakata, finansirale kampanje kandidata koji su podržavali izraelsku politiku i ulagale ogromna sredstva u jačanje bilateralnih odnosa. Međutim, novac može pomoći političkoj kampanji, ali teško može promijeniti raspoloženje javnosti kada se ono počne mijenjati iz temelja. Sve više bivših američkih zvaničnika upravo na to upozorava.
Njihova poruka prilično je jednostavna: problem nije u komunikaciji nego u politici.
Drugim riječima, nije dovoljno organizovati nove diplomatske posjete, sastanke u Kongresu ili kampanje na društvenim mrežama ako se istovremeno ne mijenja politika koja je dovela do gubitka podrške.
To je vjerovatno najteža poruka za izraelsko rukovodstvo.
Jer promjena politike podrazumijevala bi promjenu pristupa prema Gazi, Zapadnoj obali, naseljima i odnosu prema palestinskom stanovništvu. Takve promjene teško je očekivati dok je sadašnja izraelska vlada na vlasti.
Upravo zato mnogi smatraju da će predstojeći izbori u Izraelu imati mnogo veći međunarodni značaj nego što se na prvi pogled čini. Ishod tih izbora mogao bi odrediti ne samo unutrašnji politički kurs zemlje nego i budućnost odnosa s najvažnijim saveznikom.
Jer čak i ako vojna, sigurnosna i obavještajna saradnja između dvije države ostane snažna, političko povjerenje očigledno više nije ono što je nekada bilo. Posebno je zanimljivo da se novo "bojno polje", kako ga opisuju pojedini izraelski analitičari, više ne nalazi isključivo na Bliskom istoku. Ono se preselilo na američke univerzitete, društvene mreže, političke debate i hodnike Kongresa.
Bitka za javno mnijenje postala je gotovo jednako važna kao i ona koja se vodi na terenu.
Ali upravo tu Izrael danas nailazi na najveće prepreke.
Povjerenje se teško stiče, a mnogo lakše gubi.
Kada se jednom promijeni percepcija javnosti, ni najskuplje lobističke kampanje, ni politički sastanci, ni diplomatske turneje ne mogu brzo vratiti izgubljeni kredibilitet. Zbog toga se čini da se Izrael danas nalazi pred mnogo većim izazovom od prolaznog zahlađenja odnosa s Washingtonom. Nalazi se pred mogućnošću dugoročne transformacije američke politike prema Bliskom istoku.
Ako se taj proces nastavi, buduće američke administracije – bez obzira na stranačku pripadnost – mogle bi prema Izraelu zauzimati znatno kritičniji pristup nego njihove prethodnice.
To ne znači kraj savezništva između dvije zemlje. Takav scenarij i dalje djeluje malo vjerovatan zbog snažnih sigurnosnih, ekonomskih i strateških interesa koje dijele. Ali znači kraj jednog političkog perioda u kojem je podrška Izraelu bila gotovo automatska i rijetko dovođena u pitanje. Nova američka politička realnost pokazuje da se savezništva više ne održavaju samo historijom, zajedničkim interesima ili diplomatskim tradicijama.
Ona se danas, više nego ikada, održavaju i pred očima javnosti.
A upravo na tom frontu Izrael vodi svoju možda najtežu bitku u posljednjih nekoliko decenija.
